Sve je “bezopasno”, tvrdi Plenković: Trgovska gora bez saglasnosti BiH

BiH isključena iz istraživanja, građani i stručnjaci upozoravaju na rizike

Tek što je u Mostaru završena zajednička sjednica HDZ-a BiH i HDZ-a Hrvatske, hrvatski premijer Andrej Plenković ponovo se osvrnuo na pitanje Trgovske gore, uvjeravajući javnost da planirano odlaganje radioaktivnog otpada ne predstavlja nikakvu prijetnju po zdravlje ljudi i okoliš

Ipak, takve tvrdnje dolaze u trenutku kada Hrvatska još nije okončala studiju utjecaja na okoliš, niti je omogućila Bosni i Hercegovini učešće u istraživačkom procesu.

„Hrvatska to radi odgovorno, kao što sve što činimo nastojimo raditi sukladno zakonu i u najboljoj koristi naših građana, a naravno i svih naših susjeda“, izjavio je Plenković, dodajući da su „predviđeni zahvati, prema svim stručnim procjenama, potpuno bezopasni za ljude“.

Međutim, ove ocjene ostaju bez čvrstog uporišta u činjenicama. Iako su istraživanja o mogućim posljedicama po okoliš još u toku, na terenu su već započete pripreme i radovi na lokaciji budućeg odlagališta. Uz to, hrvatske institucije odbile su uključiti stručnjake iz BiH u analize, niti su od bh. organa zatraženi podaci koji bi omogućili sagledavanje potencijalnih posljedica po područje sliva Une.

Takav pristup dodatno produbljuje nepovjerenje, posebno imajući u vidu da bi odlagalište bilo smješteno svega nekoliko stotina metara od naseljenih mjesta, škola, poljoprivrednih površina i izvora pitke vode, od kojih zavisi više od 250.000 ljudi u pograničnim općinama Bosne i Hercegovine.

S druge strane, lokalni aktivisti, građanske inicijative i akademska zajednica proveli su vlastita istraživanja, koja ukazuju na ozbiljne rizike po zdravlje stanovništva i zaštićeni ekosistem rijeke Une. Uprkos tome, projekat se nastavlja bez šire javne rasprave i uz vidljivo ignorisanje protivljenja lokalnih zajednica, kako u Hrvatskoj, tako i u BiH.

Dosadašnji tok projekta Trgovska gora, ocjenjuju kritičari, odvija se mimo osnovnih principa transparentnosti i saradnje sa susjednom državom. Istovremeno, nedostatak snažnijeg institucionalnog angažmana iz BiH na međunarodnom planu omogućava da se, pred evropskim i međunarodnim institucijama, cijeli proces predstavi jednostrano i bez uvažavanja realnih zabrinutosti građana koji bi mogli snositi najveće posljedice.