Svetlana primila islam i postala Ismihana: “U najtežim trenucima života uvidjela sam ljepotu ove vjere”

“Dobri ljudi ove čaršije su velikog srca, održali su me u životu, i tada sam uvıdjela blagodati islama…”, kazala je Ismihana nakon izgovorenog šehadeta.

Ramazan je poseban mjesec kod svakog muslimana. To je period velikog ibadeta i posta. Upravo u ovom mjesecu i još u petak, kada veliki broj vjernika ide na džumu namaz, imali smo priliku da zabilježimo jedan nesvakidašnji, ali prije svega poseban događaj, pišu Sandždačke novine.

Hadži Mehova džamija, biser arhikteture i ponos svakog Pazarca kome je islam u srcu, danas odmah poslije džume namaza imala je priliku da u svoja njedra primi još jednog novog člana.

Sead efendija Islamović imao je u petak priliku i zadovoljstvo da ispuni želju Svetlani Borojević koja je žarko zeljela da pređe u islam. Prvo je Sead efendija upoznao Svetlanu o islamu i osnovnim pojmovima, šta islam kao vjera znači.

U prelijepoj džamiji, u tišini u kojoj se do samo prije nekoliko desetina minuta nije moglo naći slobodno mjesto za obavljanje džuma namaza. Sead efendija nam umilnim glasom priča, a mi ga slušamo, i čini mi se da čujemo otkucaje srce naše Svetlane, u njenim očima čudan sjaj, pune su suza, ali ponosno i nekako gordo i puno pažnje prati šta joj efendija zbori. Poslije prelijepog dersa ili predavanja, Svetlana je stavila svoj potpis i od petka s ponosom nosi svoje novo ime koje je sama izabrala, Ismihana.

Poslije ovog svečanog čina u krugu dragih prijatelja Ismihana otvori svoje srce i ispriča nam svoju priču života:

“Rođena sam u Sremskoj Mitrovici, ali život je tako htio pa sam se sa svojom porodicom preselila u Dvor na Uni u Republici Hrvatskoj. Tamo sam ostala do svoje 15. godine, ali nisam mogla više trpjeti maltretiranja od svog oca koji je bio alkoholičar i bukvalno sam morala pobjeći i tražiti neku svoju slobodu na drugom mjestu. Zbog nasilničkog ponašanja mojeg takoreći oca, moj stariji brat se objesio u 15. godini života.

Sudbina je htjela tako pa sam na Facebooku upoznala svog budućeg muža i iz Hrvatske, a moj životni put me vodi u Novi Pazar gdje sam sa budućim mužem započela novi život, koji je rodom iz Leskovaca, a kao moler je radio u Novom Pazaru. Živjela sam sa njim u vanbračnoj zajednici narednih 5 godina. U tom periodu sam mu izrodila dvije predivne kćerkice. I kada sam mislila da je moja sreća konačno tu i da moj život ima smisla, moja sreća je bila kratkog daha. Moj suprug je počeo da me maltretira i svakodnevno sam dobijala batine od njega.

Bio je kockar i trošio bi svakog dana mnogo novca, a ja sam ostajala bukvalno gladna. Da nije bilo komšija da mi pomognu i udijele koru hljeba, ko zna kako bi se moj život okončao. Nisam mogla više trpjeti šikaniranja i razna kako fizička, tako i psihička maltretiranja od strane njega..

U cijeloj situaciji najviše mi je žao moja dva djeteta, koja zbog cjelokupne životne situacije trpe i odvojeni su od mene! Duša mi je ostala sa njima! Za mene život ponovo postaje pakao i bukvalno sam ostala bez svega. Djeca gola i bosa, više gladna nego sita. Ja na ivici gladi, ali, ipak, dobri ljudi ove čaršije nisu me pustili da patim i pružili mi prvu pomoć i bukvalno me održali u životu, i tada sam počela da uviđam kakve blagodati islam kao religija daje i kakvi su to ljudi velikog srca.

Da nije bilo Pazaraca, prije svega muslimana, moj život bi danas skroz drugačije izgledao. Moja sudbina je zaista teška i pored toga što sam ostala sama na ivici gladi, na ovom cjelom svijetu još jedan nož u srce sudbina mi donese.

Moju djecu, moje djevojčice, moje snove i moju budućnost mi je oduzeo Centar za socijalni rad pa je moje djevojčice dao u hraniteljsku porodicu negdje u okolini Raške…”, suznih očiju i sa knedlom u grlu priča Ismihana.

Pogledom negdje u daljinu čini mi se put Raške nastavi svoju besjedu:

“E, tu sam vidjela sta znači islam i ljudi koju su ove vjere, oni su mi dali prvu pomoć, prvu nadu i vjeru kakav čovjek biti. Humanitrna organizacija Vonteri NP je prva pritekla u pomoć i bukvalno me je vratila u život. Živjela sam u pazarskoj porodici pod kiriju koji me prihvataju kao rod rođeni. Okolina me je prihvatila kao da sam im sestra i puni su razumjevanja. Vidjela sam kakve blagodati i privilegije pruža islam kao vjera i ljudi koje su ove vjere. Čvrsto i svojom voljom, bez ičije prisile sam donikela odluku da ovu religiju prihvatim kao svoju i da budem dio ovog naroda velikog srca.

Sad, kad sam spoznala sebe, molila bih sve ljude dobre volje da mi pomognu, da nađem neki posao kako bih ustabilila svoju finansijsku situaciju i stvorila dobre osnove da moja dječica, koja su moja dva oka, budu u mom naručju i da majku svoju dovedem iz Hrvatske, kako bi svi bili na okupu, na zajedničkoj sofri!

Da nam Allah ukabuli svima! Amin!”…

 


Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79