Tihi jauk majke: Dobijaš minimalac, a isto tako skoro nikakvu pomoć od države? Žena mora biti mađioničar za sve to!

Tihi jauk majke.

Piše: Dražan Pejaković

Posebna vrsta hrabrosti je biti samohrana majka. To je žena koja je oslonac za sve svome dijetetu. Neko ko mora da pruži duplo jer je etiketirana kao loša od okoline koja nema razumijevanje. Njeno dijete je etiketirano kao dijete iz disfunkcionalne porodice i ona mora da se trudi da to ono ne osjeti. Pored svih problema sa kojim se susreće sama oko dijeteta, tu dolazi i okolina od koje nema nikakvu podršku. Dijete ima neki problem prvo što će okolina reći „ono nema roditelje, za sve je to majka kriva“, Koliko niskih udaraca majka mora da istrpi od drugih, to one najbolje znaju!?

Koga naći da čuva dijete dok radi, gdje stanovati, šta raditi, kako prehraniti, milion pitanja na koje je jako teško naći odgovor. Kako sve to postići kada radiš, a dobijaš minimalac, a isto tako skoro nikakvu pomoć od države? Žena mora biti mađioničar za sve to.
Na to sve dolazi abnormalna količina mobinga na poslu, onog najgorega gdje šefa iliti vlasnika apsolutno ne zanima to što ti je dijete bolesno, što nema ko da ga čuva ili što tvoje dijete ima priredbu pa neće da te pusti ranije kući ili dozvoliti da zamijeniš smjenu.

U x-y navrata se desilo da prožive psihičko i seksualno zlostavljanje, ali one nemaju mogućnost da se suprotstave već trpe (moraju se dijeca prehraniti).

Sistem je ovdje otkazao, zakazao, nazovimo ga kako god, poenta je da ne valja. Mnoga udruženja postoje i pokušavaju da se izbore ali pristup ovom problemu je jako slab, kao da niko nije zainteresovan, bore se i bore udruženja ali to je više borba sa vjetrenjačama. Obično kažu oni koji pišu zakone, dopunjavaju ili mjenjaju „doći će i to na red uskoro“, ali to uskoro nikako da stigne.

Poslodavac iskorištava na svakom polju, radi probni rad i na kraju je ne plati (može mu se, on je glavni, a ona je samo krhka žena), ali majka je morala da radi, nadala se da će dobiti taj posao.

Majke koje rade kada imaju slobodan dan poslodavac je nazove da dođe ipak raditi, ona se tada mora snalaziti šta će sa dijecom, panika nastaje, izgubiće posao, mora se pokoriti gazdinom prohtjevu, ona mora da nahrani gladna usta jer pomoći skoro pa da i nema.
Rade majke sve i svašta i ne stide se posla, dozvolit će u 99% slučajeva svašta sebi, samo kako bi dijecu zaštitile, a njima ostaje praznina u srcima.

Na kraju koliko se god majke trudile da sakriju sve to od svoje dijece, oni opet vide, čuju jecaje majke u po noći i osjete suze koje im se spuštaju niz lice. Djeca se pretvaraju da spavaju ali istu bol proživljavaju sa njom, neće dijeca pokazati to i još dodatno da mami život otežavaju, dovoljno joj je težak.

Kada djetetu treba sveska za školu, ono neće tražiti jer osjeća bol svoje majke i ne želi da joj dodatno stvara problem, već će kidati listove druge sveske kako bi školski rad ispisalo.
Mnogi su prošli ovako nešto, mnogi pate, društvo ćuti, a poslodavac iskorištava i iskorištavat će dok god postoje oni koji ćute.

„Tih jauk majke najviše boli i ostavlja najveći trag, ne dozvolimo da majke ovo više proživljavaju, dajmo im podršku, a sistem neka uradi nešto“!

Za više savjeta priključite se grupi koja brine o radnicima i njihovim pravima OVDJE

Web link za pravnu pomoć i savjetovanje

Ko su robovlasnici a ko njihovi podanici u 21. stoljeću?

Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79