Travnik – bosanski Oxford u kojem studira 4.500 ljudi: “I hrvatski političari počeli dolaziti”

Čuli smo dosta dobrih pošalica o diplomi iz Travnika. Ima ona: “Ko kaže da je bio Travniku, a nije se vratio iz Travnika s diplomom, laže da je bio u Travniku!”, ili recimo ova: “Stao bus u Travniku, a šofer će na razglas: 10 minuta pauze – za kafu, toalet i četverogodišnji studij”. Najviše smo se ipak nasmijali na priču za koju svi kažu da je istinita. Kaže ovako: Alden Karalić iz Ilijaša pokraj Sarajeva studirao je u Travniku menadžment i poslovne odnose pa je na promociji ispao: “Da sam znao da je ovako lako, završio bih ja i srednju”. Mediji su potom “iskopali” da je “diplomant” pohađao srednju Strojarsku školu u Sarajevu, a od tamo su ga izbacili 2008. godine jer ni u trećem pokušaju nije uspio završiti prvi razred. Onda je odlučni Alden otišao u Široki Brijeg, upisao iznova Ekonomsku školu, pa iz Širokog požurio za Travnik i tamo upisao Ekonomski fakultet i, eto, diplomirao, a za sve to mu je trebalo – šest godina, znači dvije manje od najmarljivijih i najnadarenijih učenika… Nije stoga čudno što o njegovu poduhvatu i danas pišu novine, piše Jutarnji list, koji je otišao u Travnik, mjesto gdje je ministar u Vladi Hrvatske Josip Dabro stekao diplomu.

Njihov tekst u nastavku prenosimo u cijelosti:

– Priča o diplomama iz Bosne i Hercegovine, pa tako i iz Travnika, aktuelna je već godinama, kod nas s vremena na vrijeme, a novoimenovani ministar Josip Dabro svojim nemuštim tumačenjem kako je došao na magisterij na Edukacijskom fakultetu Univerziteta u Travniku nanovo je privukao pažnju ovoga “grada diploma i ćevapa”.
16 privatnih fakulteta i dva državna

Grad Travnik (BiH) ima čak tri privatna univerziteta u kojima djeluje 16 fakulteta te dva državna fakulteta.

Zašto bi neko išao studirati uz rad stotina kilometara daleko od rodnog grada u kojem ima fakultet istog smjera? Zašto je baš Travnik magnet za hrvatske studente poodmakle dobi? Kako je Travnik po broju studenata i programa koji im se nudi u odnosu na broj stanovnika “prešišao” najpoznatije studentske gradove Oksforda i Kembridža? Istražujući ovu temu naišli smo na brojne apsurde, ali isto tako moramo naglasiti da u Travniku ima kvalitetnih profesora i dobrih studenata koji su žrtve generalizacije i nesređenog sistema.

Profesor Matko Glunčić sa zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta rekao je da je prosjek zapadnih država – jedan univerzitet na milion stanovnika. Hrvatska ima devet univerziteta pa je to prosjek od nekih 400.000 stanovnika, a BiH – 40, od čega su tri četvrtine privatnih, pa je to prosjek jedne ustanove na 80.000 stanovnika. Travnik, administrativno središte Srednjobosanskog kantona, s najširom okolinom ima 57.000 stanovnika. Ima tri univerziteta, u sklopu njih čak 16 fakulteta, a uz njih tamo podružnicu Ekonomskog i Pravnog fakulteta ima i mostarsko Sveučilište, to su još dva, što znači 18. Svi ti fakulteti imaju po nekoliko smjerova, odnosno studijskih programa, pa bez problema možemo reći da Travnik apsolutno pokriva sva naučna područja. Obišli smo ih sve, sreli smo ukupno 14 studenata od 4.500, koliko ih tamo studira, piše Jutarnji list.

– U čemu je tajna studiranja u Travniku i mogu li se ovdje kupiti diplome na benzinskoj pumpi – pitali smo Bojana Domića, kantonalnog ministra obrazovanja, što je pandan županijskom pročelniku prosvjete kod nas, ali on je ključan čovjek jer lokalne vlasti izdaju odobrenja za rad visokoškolskih ustanova.

– Mislim da ne može. No bilo je u početku takvih slučajeva, sličnih je nepravilnosti bilo i nedavno, njima se bave istražna tijela. Bili su na dva današnja univerziteta i ta istraga još traje, a bavili smo se i mi iz ministarstva. Najčešće smo imali situacije da su se priznavali predmeti s drugih fakulteta koji nisu bili adekvatno upisanim studijima. Specifičnost BiH je što je obrazovanje spušteno na nivo kantona, a naši kapaciteti nisu dovoljni da mogu odgovoriti tim izazovima. Kada su počinjali, to je bio jedan veliki kaos. Krenulo je iz Banje Luke po principu nekih dislociranih odjeljenja koja su dobivala saglasnost da se mogu djelovati. To je izgledalo strašno, neću reći da su bile u garažama, ali nije bilo ni daleko od toga. Danas kada uđete u te zgrade vidite da su opremljenije od nekih sličnih u Evropskoj uniji i vrlo su dobro posloženi. Ono na čemu bi trebalo poraditi jest profesionalni dignitet ljudi koji rade na univerzitetima, da drže akademski nivo – kaže ministar i dodaje da se osjeća da su kriteriji u padu te predviđaju da će zbog inflacije fakultet doći do njihovog fuzioniranja.

Reporter Jutarnjeg stoga je odglumio studente koji bi školovanje želio završiti baš kod njih. Kao da prolazim kroz hotelski lobi, nakon hola otvaraju se staklena vrata, slijede uredi slijeva i zdesna, a pravo je referada. Važan detalj – ispred zgrade je petero studenata, u ogromnoj holu dvoje i još toliko ih je u referadi. Gdje su ostali?

– Dobar dan, studirao sam u Zagrebu, ali nisam diplomirao, mogu li kod vas nastaviti i što trebam učiniti – pitao sam gospođu.

Pružila mi je letak za školsku godinu iz 2022. Na njemu je logo Univerziteta, pečat “akreditovan” i slogan “Za život pun mogućnosti”, zatim je pobrojala svih sedam fakulteta.

– Trebate nam donijeti uvjerenje o položenim ispitima, slažete se s nekim programom, to će vam biti priznato. Ako ne, krećete od prve godine. Mi nemamo studij na daljinu, imamo vanredni studij. Nema prijemnih ispita, primljeni su svi koji imaju svjedočanstvo četvrtogodišnjeg obrazovanja – kaže ona.

– Moram li dolaziti na predavanja ili mogu samo na ispite – pitam.

– Imamo mi ovdje studente koji dolaze i na predavanja, ne samo na ispite – odgovara neodređeno.

Ne pitamo posebno za cijenu, ona je podjednaka na svim univerziteta za studente iz inostranstva – 2.000 eura školarine plus dodatni administrativni troškovi. Za petu godinu studija, u koji je uključena i obrana magisterija, cijena je 3.000 eura.

Cijeli tekst pročitajte na Jutarnji.hr