Treba li Nikšić podnijeti ostavku nakon skandala i otkrivenih poruka?

Otkrivene prepiske federalnog premijera Nermina Nikšića, posredstvom policijskog inspektora Muhameda Ohranovića, s v.d. direktorom Federalne uprave policije Vahidinom Munjićem otvorile su jedno od najozbiljnijih pitanja o zloupotrebi političke moći u posljednjem periodu.

U većini slučajeva upravo je Ohranović bio kanal komunikacije između Nikšića i Munjića, ali postoje i primjeri kada je premijer lično slao poruke, uključujući i onu najsporniju – “treba spengati nekog kriminalca”.

Sam Nikšić je kasnije priznao da je tu poruku poslao, pravdajući se da je riječ o očekivanju građana da se vodi borba protiv kriminala i korupcije. No, priznanjem je potvrdio autentičnost prepiski i dodatno osnažio sumnje u političko uplitanje u rad policije. Činjenica da premijer, iako nema zakonsku nadležnost nad FUP-om, pita za faze predmeta i sugeriše hapšenja, otvara dilemu: da li je time narušena nezavisnost institucija koje bi morale djelovati bez političkog pritiska?

Skandal dodatno produbljuju informacije o kadrovskim nagradama. Munjiću je više puta produžen mandat v.d. direktora FUP-a, a istovremeno je njegov rođak Safet Trakić imenovan na poziciju izvršnog direktora u BH Pošti. Supruga Muhameda Ohranovića, inspektora koji je posredovao u komunikaciji, dobila je funkciju u Elektroprivredi BiH. Takva kombinacija poruka, odluka i imenovanja stvara jasnu sliku klijentelizma i trgovine lojalnošću.

U demokratskim društvima i sama sumnja na ovakav model političkog djelovanja dovoljna je da se postavi pitanje političke odgovornosti. Premijer tvrdi da u svemu nema ničeg inkriminirajućeg, ali javnost s pravom traži odgovore – smije li na čelu Vlade FBiH ostati osoba koja je, makar i posredno, komunicirala s policijom o operativnim potezima?

Ako se potvrdi da je bilo pritisaka na policiju i nagrađivanja političkih poslušnika, ostavka bi bila logičan slijed.