Beskućnik Sabalahajrudin Suljagić u ratu je ostao bez roditelja. Danas mu je 30 godina, postao je beskućnik i posljednjih godina spava i živi na tuzlanskim ulicama, piše Crna Hronika.
Rođen je u Sarajevu 1990. godine. Na pijaci Markale poginuli su mu i majka i otac, nakon čega se o njemu brinuo djed. Nakon djedove smrti živio je u Domu za nezbrinutu djecu u Tuzli koji okuplja mlade bez roditeljskog staranja do 18 godina.
Bolestan i ostavljen od svih
Kada je postao punoljetan morao je napustiti Dom. Bez mogućnosti za zaposlenje, Sabalahajrudin je prepušten ulici već više od 10 godina.
“Nekad spavam kod nekog druga, nekad na ulici, na klupi, haustoru, nekom napuštenom gradilištu. Nemam šta kriti. Dobro je kad imam negdje u stanu se okupat kod nekoga. Ali sve sam češće pod vedrim nebom. Bilo je dobrih ljudi koji su mi pomagali. Hvala Allahu da sam ostao normalan, jer je to za poludjeti. Jedan dan spavaš, deset dana ne spavaš, ne bih znao objasniti”, priča nam Sabalahajrudin.
“Sve je teže, hladne su noći, da mi je samo zimu predeverat, da iznajmim neku sobu. Ali nemam od čega, bez primanja sam ikakvih. A i bolestan sam, imam epilepsiju”.
Sistemsko rješenje je daleko, ko mu pomaže?
Sabalhajrudina Suljagića su mnogi godinama sretali na ulicama Tuzle, ali su ga zaobilazili i nisu marili što i na minus dvadeset stepeni spava na parkovskim klupama.
Ovakav život nije želio, njemu je samo splet životnih okolnosti donio spavanje pod vedrim nebom i nikad pun želudac. I opet, samo dobri ljudi će mu pomoći. Sistemskog rješenja za njega nema.
,,Da Vam kažem, najčešće mi pomogne Senad Džambić, vlasnik Binga kad me negdje vidi obavezno mi da nešto para, ili pošalje po nekom. To iskoristim za hranu, vodu. Pomoć stiže i od Sarajke, Limenke i Sarande (restorani u Tuzli). Tamo odem da jedem, daju mi, ali ne idem stalno, ne želim da budem bezobrazan i pokvaren”, kaže ovaj mladić.
Na pitanje da li neko od političara pomaže, on dodaje:
,,Niko. Nikad. Znao sam sresti Jasmina i pozdraviti ga, nikada mi nije pomagao. Ni on, niti jedna stranka”, kaže Sabalahajrudin.
(VIDEO) Vjerovali ili ne: U BiH živi čovjek koji je beskućnik i vlasnik farmaceutske kompanije
Vlasnik je farmaceutske firme
Sabalahajrudin kaže da je žrtva advokata firmi Zada i Bosnafarm Suada Suljića, koji mu je prišao i ponudio da postane vlasnik firme. Naivan i kroz život napaćen, Suljagić je pristao na ponudu.
“On je mene samo pitao, bi l’ ti htio firmu, pa ću ti ja dat stan. Kaže, ništa se nemoj sikirat. A onakvim ljudima kao što je taj Suljić u odijelu, ko mu ne bi povjerovao, odijelo, advokat. Na prvu sam povjerovao. Od tada više ne vjerujem ljudima u odijelu”, priča nam Sabalahajrudin Suljagić.
Priveden je kao vlasnik firme Bosnafarm, a u Tužilaštvu je dao objašnjenje.
“Htio je preko mene od Slobode da uzme 650 hiljada maraka. Zahvaljujući klubu i navijačima, svima, oni su to vidjeli i prijavili. Vidjeli su moje ime i prezime, svako me zna. Oni su to prijavili, sve je to, ne znam, jadno”, ističe.
Kako su preko beskućnika pokušali izvući iz Slobode 650.000 KM
Sve što želi ovaj mladić je posao
Suljagić priznaje da sve što želi je posao, kako bi poštenim radom i zalaganjem stekao neku imovinu, te uspio krenuti dalje u životu.
“Da imaš nešto da radiš, da znaš da si zaradio, da stekneš radnu naviku, pa sutra ćeš imati porodicu, da naučiš svoje dijete kako treba raditi, a ne da ti dijete bude uličar, da ne bude kao što sam ja bio, prošao sve i svašta. Nije mi bilo važno šta radim, važno mi je bilo da bude pošten. Najlakše je danas čovjeka pokrasti, prevariti, opljačkati, ali teško je biti insan, teško je biti čovjek u duši. Zato sam uvijek gledao da radim pošteno. Važno mi je da budem pošten”, dodaje.
Na kraju poručuje da je spreman da radi bilo kakav posao, na dnevnicu ili stalno:
“Najviše bih volio da me neko zovne, da mu nešto uradim, da zaradim. Uvijek sam volio da to bude pošteno, halal dinar. Ako će mi neko i novčano pomoći hvala mu, ali ja mogu raditi poslove oko kuće, noćni čuvar, sve što mi se ponudi bih radio”, završava ovaj skromni mladić.
Dok se ne zaposli, Suljagić treba pomoć dobrih i humanih ljudi, oni koji mu mogu pomoći mogu ga kontaktirati na broj telefona 062814003.
“Ja nemam bankovne kartice, nemam ni para da je izvadim. Ali bit će ako Bog da. Samo ću još reći ne bih poželio nikome život na ulici, ja se borim i borit ću se i dalje” kaže za kraj Suljagić za portal Crna-Hronika.
Tuzlanski beskućnik treba pomoć: “Najviše bi volio pošteno zaraditi dinar”
Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79
