Najveći broj nesreća u Federaciji BiH u 2023. zabilježen je u Kantonu Sarajevo, čak 41,83 posto, i to dovoljno govori o (ne)sigurnosti saobraćaja u glavnom gradu
Ko ne mora, neka se kloni sarajevskih saobraćajnica, možda je najbolji savjet, ali i u najkraćem kako bi se mogla opisati trenutna situacija kada govorimo o sigurnosti saobraćaja u Kantonu Sarajevo.
Ako nadležni već ne vjeruju žalbama, a kada padne mrtva glava i protestima građana, pa u konačnici i svakodnevnim vijestima koje se kao na traci objavljuju u medijima u rubrici crna hronika, onda bi, makar za početak, trebali vjerovati zakonu brojeva. A brojevi su nam crni, da crnji ne mogu biti.
Iz šupljeg u prazno
Najveći broj nesreća na području Federacije BiH u 2023. godini, pogađate, zabilježen je upravo na području Kantona Sarajevo. Čak 41,83 posto!
U proteklom periodu mogli smo sve vidjeti, osim nadležne da prave radikalne rezove, zasuču rukave i počnu raditi ono za što ih upravo građani plaćaju iz svojih džepova.
Umjesto konkretnih poteza svjedočili smo debatama, pametovanjima, ratovima saopćenjima, gostovanjima u udarnim terminima na televiziji, pravdanjima, “skrivanjem” iza nekakvih suludih brojeva i upoređivanja sa nekim megagradovima. Što bi naš narod kazao, presipanje iz šupljeg u prazno.
U tom sveopćem metežu nerijetko se pogube i sami kotačići ovog belaja pa jedni svu krivicu prebacuju na policiju, drugi na zakone, treći na same vozače i njihovu saobraćajnu (ne)kulturu. I tako ukrug. A građani, koji od svega toga imaju jedno veliko ništa, i dalje strahuju da li će se, recimo, njihova djeca vratiti iz škole…
Istini za volju, pokušavali su nadležni pomaknuti stvari sa mrtve tačke. Tako su ugrađivanjem brojnih kamera, ležećih policajca, ali i učestalim kontrolama gasili požar. Ali vatra i dalje bukti! Pa, ima li rješenje? Šta nam je činiti?
– Moramo, prije svega, osloboditi naše saobraćajnice, da se mogu nesmetano kretati djeca, starije osobe, svi pješaci i onda ćemo se pozabaviti sigurnosti saobraćaja, mišljenja je prof. dr. Osman Lindov, inženjer saobraćaja i profesor na Fakultetu za saobraćaj i komunikacije Univerziteta u Sarajevu.
Lindov je u ranijem razgovoru za Oslobođenje bio decidiran – trenutno nemamo strategije na prostoru Bosne i Hercegovine.
Umjesto konkretnih poteza nadležnih, svjedočili smo debatama, pametovanjima, ratovima saopćenjima, gostovanjima u udarnim terminima na televiziji, pravdanjima…
– Mi strategiju donosimo 15 godina. Svaki ministar koji dođe kaže “nedostaje akcioni plan, napravit ću ja”. Nijedan do sada nije donio, a imamo je gotovu koja je povučena pod izgovorom “mi ćemo praviti bolju, ljepšu”… Nažalost, vi danas možete biti nadrogirani, a da vas niko ne kontroliše, jasan je Lindov, komentirajući užasnu činjenicu da sarajevska policija u vozilima nema testove za drogu.
Pa o kakvoj onda uopće pričamo sigurnosti u saobraćaju u bh. prijestolnici? Osim sa tehničkog aspekta, nedostaje i ljudi!
Elvedin Mahmutović, zamjenik komandira Jedinice za saobraćaj Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo (MUP KS-a), također je ranije u razgovoru za Oslobođenje priznao da njegova organizacijska jedinica ima deficit s ljudskim resursima.
Ali, ne treba ni sav teret ovog gorućeg problema svaliti na leđa policije. Policajci se mogu vidjeti gotovo na svakoj većoj raskrsnici, pod budnim okom su crne tačke, njih ukupno 16 u Sarajevu, skoro svakodnevno se oduzimaju vozila od višestrukih povratnika u činjenju saobraćajnih prekršaja. Ukratko – radi se.
I sami policajci su isfrustrirani što su im u nekim situacijama sa trenutnim alatima i važećim zakonima svezane ruke. Nije sigurno ugodno ni policajcu kada jednu te istu osobu nekad u istoj smjeni i po dva puta sankcioniše…
– I mi policajci smo u najvećem broju građani ovog kantona i uživamo u ovom prostoru. I mi bismo željeli da je sigurnosna situacija, po bilo kojem obliku, još bolja. Nama policajcima ne preostaje ništa drugo nego ovo što imamo od postojećih propisa i zakona te da preuzimamo mjere i radnje, priznao je Mahmutović.
Zakoni i resursi
A, čini se, ovo što imaju, u najmanju ruku je – malo.
Nije nikakva pamet ako u konačnici kažemo da je istina negdje na pola puta. Iz svega se može jednostavno zaključiti da je za rješavanje ovog problema potrebna i volja političara, prije svega mijenjanje zakona, zatim dodatni resursi, prvenstveno veći broj policajaca…
Moramo se i sami pogledati u ogledalo i priznati da je nešto i do nas – građana. Ne postoji na svijetu policijska agencija koja može biti prisutna na svakom pedlju teritorije koja je u njenoj odgovornosti.
Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79
