U zatvoru umro zloglasni ‘Pero Konj’: Uhapšen nedavno, skoro 30 godina nakon jezivih zločina koje je počinio u BiH

U nizu opisa njegovih sadističkih rituala “ispitivanja” zatočenih civila je ovaj: “Udario ga je staklenom flašom po sredini glave, a potom policijskom palicom u visini lijeve sljepoočnice, uslijed čega je ovome potekla krv, a nakon toga ga je šamarao po licu te mu s klamericom probio uši tako što mu je 3-4 spajalice stavio na oba uha, nakon čega je…

U bolnici u Osijeku preminuo je Pero Vincetić, bivši pripadnik HVO-a, protiv kojeg je Državno odvjetništvo otvorilo istragu zbog sumnje u ratne zločine na području Orašja, potvrđeno je Jutarnjem listu.

Jutarnji list je prošlog tjedna opširno pisao o zločinima koje je Vincetić (53), sumnja se, počinio tijekom rata u BiH. Vincetića je nedavno i policija uhitila u Tovarniku pokraj Vukovara, a Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku protiv njega je pokrenulo istragu zbog sumnje da je kao zapovjednik Vojne policije za područje Orašja i Posavine, od svibnja 1992. do kraja lipnja 1993. u improvizirane zatvore – koje je sam otvarao po školama, atomskim skloništima, privatnim kućama i garažama – nezakonito zatočio oko 80 civila i ratnih zarobljenika.

Tukao ih i ozljeđivao, a dvadeset i troje ih je podleglo mučenju ili su ubijeni. Tereti ga se za izravno činjenje zločina, ali i po zapovjednoj odgovornosti jer podređene vojne policajce nije sprečavao da čine zločine, niti ih je za to kažnjavao, nego ih je na zločine poticao.

Potresni iskazi

Vincetić je rođen u Donjoj Mahali pokraj Orašja, 80-ih je otišao u inozemstvo, a početkom rata se vratio u BiH. Kad se Tužiteljstvo BiH zainteresiralo za njegovu ratnu ulogu, pobjegao je u Hrvatsku u kojoj je živio do kraja života.

Preživjeli svjedoci opisali su okrutnosti koje su u Vincetićevim improviziranim zatvorima trpjeli, a sažeci njihovih iskaza, koji se navode u rješenju Županijskog državnog odvjetništva Osijek o pokretanju istrage, potresno su štivo.

Osim zločina nad bračnim parom Tunde Benković (Maria je Mađarica, a Marko po nacionalnosti Hrvat), koji su do 1992. u Orašju vodili obiteljski restoran i ostali bez svega, zamalo i bez golog života, u rješenju za pokretanje istrage navodi se dugački niz drugih zločina nad civilima srpske, ali i bošnjačke i hrvatske nacionalnosti te ratnim zarobljenicima, pripadnicima Vojske RS-a.

Vincetić i njegovi vojni policajci su, prema rješenju o istrazi, civile privodili i mučili kako bi iznudili priznanje da surađuju sa Srbima, a ratne zarobljenike pripadnike vojske Republike Srpske, među kojima je bilo i Bošnjaka, kako bi priznali da su činili zločine.

Najveću skupinu civila, njih četrdesetak, Pero Vincetić i njegovi vojni policajci zatočili su nakon upada snaga HVO-a u srpsko selo Bukova Greda 9. svibnja 1992. godine. Civili su držani u osnovnoj školi Donja Mahala i srednjoškolskom centru u Orašju, koje je Vincetić pretvorio u improvizirane zatvore.

U nizu opisa njegovih sadističkih rituala “ispitivanja” zatočenih civila je ovaj: “Udario ga je staklenom flašom po sredini glave, a potom policijskom palicom u visini lijeve sljepoočnice, uslijed čega je ovome potekla krv, a nakon toga ga je šamarao po licu te mu s klamericom probio uši tako što mu je 3-4 spajalice stavio na oba uha, nakon čega je njegove ruke svezao produženim kabelom te ga nastavio udarati policijskom palicom po trbuhu i leđima te ga gurao i bacao na zid, pri čemu je civil (ime se navodi u istražnom spisu) pao na klupu te tako u ležećem položaju nastavio tući nogama u predjelu prsa i kralježnice”.

Mučni opisi

Iz mučnog niza opisa premlaćivanja civila bejzbolskom palicom, šipkama i drvenim letvama, šutiranja vojničkim čizmama, probijanja ušiju klamericama, probijanja nadlanica odvijačima, izdvajamo i ovaj koji se, kako stoji u rješenju o istrazi, dogodio 16. kolovoza 1992. u improviziranom zatvoru u osnovnoj školi u Donjoj Mahali.

Zatočenog je civila, kako stoji u rješenju o istrazi, Pero Vincetić “natjerao da pjeva pjesmu o “Juri i Bobanu” te ga udario nogom u predjelu kralježnice, a kad se podigao i ponovo sjeo na stolicu, opet ga na isti način srušio te naredio da trči u krug oko stolice, a nakon toga prisilio da stavi lijevi dlan u bravarsku željeznu stegu koju je zategnuo, a desnu ruku mu podigao u zrak te ga palicom tukao po rebrima uslijed čega je ovaj izgubio svijest od bolova…”

U rješenju o istrazi se navodi i da je 4. svibnja 1992. Vincetić u Orašju nezakonito uhitio 15-ak civila koje je najprije držao u improviziranom zatvoru u atomskom skloništu, batinao, a potom prebacio u drugi zatvor u srednjoj školi u Orašju. Jednom od najteže mučenih civila iz te grupe rekao je da ga je osudio na 12 godina zatvora.

Nakon što je 6. listopada 1992. vojska RS-a zauzela Bosanski Brod, Vincetić i njegovi vojni policajci su nezakonito zatočene civile iz Bosanskog Broda prebacili u Slavonski Brod, a zatim u školu u Donjoj Mahali. Nakon “ispitivanja” i premlaćivanja Vincetić je zatočene podijelio po dobi i zdravstvenom stanju.

 

Potom je iz grupe “slabijih” izdvojio bolesne civile i pod izgovorom da ih vodi na liječenje, odvezao ih u nepoznatom smjeru te im se otad gubi svaki trag. Civile je, stoji u rješenju o pokretanju istrage, Vincetić slao kao živi štit na vatrenoj liniji i koristio ih za kopanje rovova, pri čemu su neki ranjeni, a neki su od fizičkog zlostavljanja umrli.

Pucanj iz “pumperice”

Posebno su okrutna, prema svjedočenjima koja se navode u zahtjevu za istragu, bila “ispitivanja” vojnih zarobljenika. Uz ostale, svjedoci opisuju i slučaj vojnog zatočenika čije je ime poznato istrazi: “Nakon što ga je vezao za radijator, tukao ga je rukama, nogama i drugim predmetima kao što su bejzbol palica, policijska palica i lanac po svim dijelovima tijela te ga nastavio zlostavljati sve vrijeme dok je ovaj bio zatočen, te ga je tako prilikom jednog zlostavljanja nožem porezao po leđima i nakon toga stavljao sol na otvorenu ranu i nožem mu probio dlan desne ruke”.

U rješenju za istragu navodi se da je “drugom iz puške “pumperice” pucao u natkoljenicu, pritom govoreći drugim zatvorenicima da će se i njima to dogoditi ako ne priznaju da su činili zločine nad Hrvatima i Muslimanima te ga 28. prosinca 1992 pretukao bejzbol palicom nakon čega je ovaj uslijed zadobivenih ozljeda tijekom noći preminuo”, piše Jutarnji list.

Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79