Učenici i profesori oprostili se od Alija Bečića: Muk, tišina, tuga i bol

Posljednji oproštaj od Alija Bečića

Muk, tišina, tuga i bol

Porodica, uposlenici, učenici OŠ “Aleksa Šantić” se opraštaju od 11-godišnjeg Alija Bečića koji je nastradao u saobraćajnoj nesreći na putu od škole do kuće.

– Danas se opraštamo od našeg dragog učenika, druga, našeg plavookog dječaka, Alija Bečića. Nismo znali da doviđenja na kraju nastave znači zauvijek zbogom, nismo znali da pozdravi ispred škole ćao, vidimo se, znače posljednji put se vidimo…

Prva klupa. Srednji red. Prazno tvoje mjesto. Prazan i naš pogled, a oči su pune suza i srca puna tuge i nevjerice da vise nisi dio svoje porodice, svog razreda, svoje škole… Muk, tišina, tuga i bol koji su tvojim odlaskom uselili u našu školu i naša srca ne možemo opisati riječima, ali vidimo i osjetimo u pogledu naših učenika, učitelja, nastavnika i svih uposlenika naše škole. Sa lahkoćom si se prilagođavao svemu, sa blagim osmijehom si posmatrao i ljude i dešavanja oko sebe. Drug na kojeg su se svi mogli osloniti, učenik kojeg su nastavnici samo hvalili i kojem su vjerovali. Bez puno buke si se borio, kako za sebe, svoje znanje i uspjehe, tako i za svoje drugove i drugarice. Svojim plavim očicama si plijenio pažnju i osvajao srca ljudi.

Sad su se te očice zauvijek zatvorile. Naše zajedničko putovanje zvano osnovna škola je naglo prekinuto, više nećeš biti dio dogovora, briga, zaljubljivanja, strahova, planova, smijeha…

Ljubav koju si nam pružao sve ove godine, zajednički trenuci u našoj učionici, u hodniku, u školskom dvorištu zauvijek će ostati u našim mislima i sjećanjima. Iako vise nisi među nama, uvijek ćemo te nositi u svojim srcima i čuvati uspomenu na tebe.

Duboko suosjećamo s Alijevom porodicom, da im Allah dž. š. podari snagu i sabur u ovom teškom iskušenju, navedeno je u pismu Alijevog VI-1 razreda sa razrednicom Amirom Piknjač i svim učenicima i uposlenicima OŠ „Aleksa Šantić”.