Četiri univerzitetska profesora iz naše i drugih zemalja potpisnici su nominacije Amira Reke za Nobelovu nagradu. Podsjećamo, ovaj nekadašnji kapetan JNA na početku agresije na Bosnu i Hercegovinu stigao je u Goražde, gdje je nekoliko mjeseci komandovao brigadom Armije Republike Bosne i Hercegovine koja je branila taj grad.
Prema vlastitom, ali i prema kazivanju svjedoka, spasio je 45 mještana srpske nacionalnosti iz sela Bučje. Sve se dešavalo tri dana nakon što mu je u selu Gudelji spaljena majka i još nekoliko članova porodice.
Nominaciju za Nobelovu nagradu Amir Reko doživljava, kako kaže, kao priznanje za sve ljude koji su u ratnim strahotama pokazali humanost i hrabrost. Prisjeća se događaja u selu Bučije, koje je bilo okruženo snagama Armije RBiH.
“Bilo je tu jako puno ljudi s puškama kojima je pobijeno sve. Nekome u Višegradu, meni u Foči… To je bila ludnica, juni 1992. godine”, prisjeća se Reko.
Kako kaže, bez obzira na lični gubitak, obratio se tada mještanima sela Bučje i odlučio postupiti kao čovjek.
“Vaši su Srbi prije tri dana zapalili živu moju majku. Ja se mogu sada vama osvetiti, ali ja to neću uraditi. Ja ću svima vama pomoći. Idite s milim Bogom i pričajte.”
Trideset godina nakon tog događaja Gradsko vijeće Goražde, na inicijativu Koordinacije svih boračkih udruženja, donosi deklaraciju prema kojoj je Amir Reko proglašen kao persona non grata. Razlog: njegova mnogobrojna gostovanja na srbijanskim i medijima u RS-u u kojima je, kako tvrde iz Koordinacije boračkih udruženja, blatio ugled Armije R BiH tvrdeći da je dobio naredbu da mještani Bučija budu ubijeni, iako ne postoji nikakav pisani trag te naredbe.
“Mi smo na njihov zahtjev analizirali sve njegove izjave i zaključili kako one ne odgovaraju stvarnoj slici dešavanja iz 1992. godine u vrijeme agresije na BiH i naš grad”, kaže Džebrail Bajramović, predsjednik Komisije za boračka pitanja Gradskog vijeća Goražde.
“Umjesto da se ponose ovom nominacijom i da je podrže, da snime film o tome kako je to duša bosanskog muslimana, Bošnjaka – da nas je tako majka vaspitavala”, navodi Reko.
U Goraždu niko ne negira događaje na Bučju, ali je, kako mnogi tvrde, neprihvatljivo pričati o naređenju da se civili ubiju, jer da je postojala namjera to bi se i učinilo, posebno zbog činjenice da su selo okružili i pripadnici Armije kojima su ranije ubijene kompletne porodice.
“Svjedoci smo da je do kraja rata u Goraždu ostalo preko 2.000 stanovnika srpske nacionalnosti kojima nije nanesena nepravda. Svi su ovdje patili, bez obzira na nacionalnost, gladovali i borili se za ovaj grad”, zaključio je Bajramović.
Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79
