U fokusu javnosti je obilježavanje Dana srpskog jedinstva. Jedni slave, drugi negoduju, treći zabrinuti. Ukratko – najnoviji praznik i stari problemi. Opet priče o podjelama, umjesto onih o boljem životu građana, povećanju plaća, mirovina, stipendija. Umjesto o tomu, danas lekcija iz povijesti. O Solunskom frontu školski sat u Srednjoškolskom centru u Srebrenici. Sve povodom Dana srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave. Preporuka je to iz Pedagoškog zavoda RS-a.
Dan srpskog jedinstva u Srebrenici obilježen je kao nastavna aktivnost u školama. Učenicima Srednjoškolskog centra predstavljen je polusatni video o probijanju Solunskog fronta. Preporuka je to iz Pedagoškog zavoda RS-a. Preporuka, ali ne i naredba. I to je vjerojatno razlog zašto u Srebrenici nije bilo novih tenzija. Jer mišljenja o tomu treba li ovaj dan obilježiti, očekivano, podijeljenja.
“Da je to naredba neka ministarstva ili RPZ-a, ja vam kažem da moje dijete ne bi prisustvovalo, zato što je to trebalo napraviti da imamo dan jedinstva Bosne i Hercegovine, sa prijateljima drugim, pa da se obrade sve tri teme i srpskog i bošnjačkog i hrvatskog i ostalih jedinstva, pa bi se to moglo napraviti da to bude zajednička tema”, kaže Zekerijah Hadžić, roditelj.
Nevenki Petrović, također roditelju, drago je da se ovako jedan veliki nacionalni praznik počeo slaviti na poseban način: “Nadam se da će u tome i sljedećih, da naša djeca znaju nešto više o našem narodu, našoj zastavi i o svemu što se tiče našeg naroda”.
S obzirom na to da prisustvo nije bilo obvezno, za učenike koji nisu željeli prisustvovati nastava je redovno održana. Iz Srednjoškolskog centra su poručili da su na projektu zajedno radili svi učenici, bez obzira na nacionalnost.
“Ne doživljavaju to kao provokaciju. Zapravo, u okviru nastavnog programa se to sve izučava tokom školovanja, posebno u gimnaziji. Tako da nisu ti historijski događaji ništa novo i ništa spektakularno kao što to pokušavaju neki da predstave”, navodi Momčilo Cvjetinović, ravnatelj SŠC Srebrenica.
I nije ništa spektakularno, niti bi trebalo biti. No, spektakularno je da su škole u BiH, gotovo tri desetljeća nakon rata, i dalje podijeljene po etničkoj liniji, te rade po tri različita nastavna plana i programa. A u svima njima i dalje govorimo samo o dobrim, a ne o lošim stvarima iz povijesti.
“Svakako da se ovaj događaj navodno veže za Solunski front i dobrim postupcima ljudi srpske nacionalnosti i boraca. I danas u školi se govori o tim hrabrim bitkama, ali svakako bi bilo dobro da se govorilo i o ovoj negativnoj strani srpske vojske i policije koja je, između ostalog, jedina u svijetu osuđena za zločin genocida”, podsjeća šef Kluba bošnjaka u Vijeću naroda RS-a Alija Tabaković (Moja adresa: Srebrenica).
Kako očekivati da se o tomu govori kada se genocid i pored nametnutog zakona negira. Zbog istog tog zakona državne institucije su u blokadi. A u Srebrenici, još jedan dan. Za običnog čovjeka, isti kao i svaki drugi.
Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79
