Senad Medanović, bivši je logoraš i vojnik Armije RBiH, kojem su ubijena 42 člana porodice.
Dan nakon što su mi pobili petoro braće i sestru, sestrinu kćerku i 42 člana porodice, naletio sam s dvojicom vojnika na srpske djevojčice od 5 i 11 godina, i rekao sam vojnicima: pucat ću u vas ako ih ubijete.
Nisam želio osvetu! Dan poslije me zarobila vojska RS i kada su me trebali ubiti, spasio me djed tih djevojčica.
Bio sam sportista, majstor karatea, sad sam ništa! 1. juna je selo na području opštine Ključ u jednom danu, u sat-dva spaljeno, poklano i protjerano! Na nišan ploči ne piše 1. juni, nego juna ‘92! To znači da su to pojedinačna ubistva u toku čitavog mjeseca, a ne smišljeno! Na moj upit opštini Ključ kažu da se dogovorimo oko datuma! S kim da se ja dogovaram?! Rekli su da obilježavamo godišnjicu prve subote u junu! Koja prva subota u junu?! Apsurd! 1. juni je 1. juni! U utorak je bio 1. juni, bio sam sam u selu! A njima će 1. juni biti sutra! Ko ima pravo takav genocidan čin šaltati?! Oni od tog datuma prave koridu kao u Čevljanovićima! 42 člana moje rodbine su poklani! Ja sam uspio pobjeći sa strijeljanja! Naredili su da se svi skupe u selu 1. juna, a koga ne bude ubit će ga! Moja sestra je spaljena u jednoj kući! Poklali su cijelo muslimansko življe u selu! Došao sam u selo i zatekao živu svoju snahu i njeno dvoje djece! Ona mi je rekla da su svi u selu poklani, da sam samo ja ostao živ.
Htio sam da se ubijem, ali sam shvatio da bih njima učinio uslugu! Petoro braće i sestra su mi ubijeni! Nisam mogao zamisliti život bez njih! Poslije pokolja su nas zarobili četnici. Tetovaža mi se nije vidjela koliko su me mučili i koliko sam bio modar! Nekad me poliju vodom da dođem sebi, pa me onesvijeste… Polili su me benzinom da me zapale, a ja mislim: u magacinu sam, ne mogu me zapaliti! Intervencija jednog djeda, čovjeka koji je bio s dvije unuke i kojeg sam ranije spasio, me spasila, on je došao u magacin. Ja ne znam ko je taj čovjek, danas je sigurno već mrtav, a unuke vjerovatno udate. Bio je iz sela Zavolje. Volio bih znati sudbinu te djece. Mi ne tražimo osvetu, nego pravdu! Kako je naći u sistemu danas?! Sve i jedna mahala, a pogotovo selo ima svoju grobnicu! Mene od Srba povratnika u mom selu, glava nikad nije zaboljela! Ne bojim se reći istinu! Ako misle da mi je drago odlaziti u moje opustošeno selo svakog 1. juna, varaju se! Najviše se bojim unutrašnjih neprijatelja! Oni se boje istine! Hoće da budu nedodirljivi! Ovo je poruka i premijeru i svima! Neću nikakve izgovore od njih! Neka poprave greške! Odrekao bih se i braće kada bi bili zločinci! Imam 60 maraka invalidnine! 60% sam invalid! Bio sam osuđen na vojnom sudu u Bijeljini, a na sudu u Njemačkoj, kada sam svjedočio, sudije su se smijale tačkama iz te optužnice! Ja sada nemam šta plaho izgubiti, a oni će morati na selamet! Pravda je spora, ali dostižna! Ja sam bio lovina, a oni lovci! Sada je obrnuto! Ko kome sada sudi?! Oni meni ili ja njima?!
Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79
