(VIDEO) Majka tragično stradale Arnele Đogić o filmu “Tako da ne ostane živa”: Tužno je na svirep način izgubiti dijete

Prije četiri dana, tačnije 27. feburara navršilo se pet godina od tragične smrti Arnele Đogić, 24-godišnje djevojke iz Olova. Njena smrt rasplakala je, zgrozila i šokirala cijelu zemlju, ali i region. Nju su ubila dvojica muškaraca , koji su osuđeni na najveću zatvorsku kaznu.

Stanje ljudskog uma da počini jedan takav zločin, nedužnom biću poslužilo je kao motiv za film nazvan “Tako da ne ostane živa”.

O tome smo razgovarali sa majkom Arnele Đogić, Nurom, koja kaže da joj je posljednjih pet godina prošlo u bolu, tuzi i tegobi.

– Sad mi je najteže, bilo je teško, ne znam ni kako su prošli ti dani, ali ovi dani su sad nešto najteže, koji se ne mogu opisati riječima. Tuga ne može biti mala. Oni su živi, oni gledaju Sunce, nebo, oni dišu zrak. Moje Arnele nema, već pet godina, pod zemljom je. Tužno, tužno, tužno, rekla je Nura.

Za film joj je bilo drago, koliko to može biti.

– Vjerujte bilo mi je drago, da ima ljudi koji misle na to, i da bi kazali da se to ne ponavlja više, da ostane jedno sjećanje, da ima neki dokaz, neki trag za sve one zločine koje su oni uradili bez razloga, bez ičega. Ubiti jedno biće koje nikome živom nije smetalo, bilo drago, pozitivno u svakom smislu. Imate naše građane Olova, ko god je znao imao je lijepe riječi. Građani te sretnu pitaju kako si, kako sa bolom. Tužno je jedno dijete na svirep način izgubiti, bez razloga, bez razloga, govori Nura kroz suze o svom bolu.

“Tako da ne ostane živa”, upravo su riječi jednog od dvojice Arnelinih ubica. Tu rečenicu je reditelj, Faruk Lončarević izabrao za naziv svog filma.

– Mislim da je to bilo sa jedne strane zastrašujuće, pratio sam čitav slučaj otkako je nestala, pa dok je nisu pronašli. Gdje su se ova dvojica čak uključivala u kampanju da se nađe Arnela. Bilo mi je malo zaprepašćujuće onda kada su je našli, nisam bio šokiran kao što je bila većina javnosti, nekako mi živimo u jednom kontekstu koji je veoma nasilan, mada mi imamo čisti javni prostor i vrlo prljav privatni. To je veliki problem. Bio sam šokiran šokom koji su ljudi imali. Na kraju nakon svega mislim da je najgore ovo upravo što je gospođa Nura rekla, ona jednostavno nije tu i da je izbrisana i to je tako da ne ostane živa. Kao da je nikada nije ni bilo. Ta stravičnost i okurtnost.

Za mene to nije bio nikakav zločin iz strasti, za mene je to bio zločin iz mržnje. To mi je bilo čudno. To se čak zove i mržnja prema ženama, imate taj fonomen mizoginije koja je došla na nevjerovatan nivo, jer se desilo to da je ubica, onaj koji je ubio, fizički nije bio njen bivši nego njegov prijatelj koji je nikad prije nije vidio. Kakva se to patologija tu razvila? Iz koje to sredine, govorim za cijelu BiH izlaze sada mladi ljudi? To su bili mladi koji nisu bili problematični, ni lijeni, ni u nekom socijanom jazu. To nije bilo ništa kako obično tumačimo. Mislim da smo upali u jedan egistencijalni jaz u smislu duhovne egzistenicije. Đogići su bili sjajni, ta porodica ustrajava već pet godina, stalno napominjući da se to ne smije ponoviti. Nije to stvar principa niti kako ćemo tretirati u društvu onu ili ovu grupu, već je stvar da se žene jednostavno moraju čuvati, i ne samo žene, rekao nam je Lončarević.

Pogledajte čitav razgovor sa Nurom Đogić i Farukom Lončarevićem.


Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79