U ovim hladnim danima na sarajevskim ulicama je mnogo migranata koji trebaju našu solidarnost. Dejana Šešlija provela je dan s njima. Svaki dan iz prihvatnih centara u okolici Sarajeva dolaze u grad i prodaju papirnate maramice ili pomažu prevesti kolica s namirnicama ispred velikih trgovačkih centara, da bi zaradili koju marku više za hranu. Ovi ljudi vape da budu primijećeni. Ako nemamo novca, pružimo im barem lijepu riječ, osmijeh, dajmo im nadu da održe svoje dostojanstvo, unatoč nevoljama koje su ih snašle.
Osama je 24-godišnji mladić iz Maroka. Po struci diplomirani ekonomist, po nacionalnosti, kaže, samo čovjek. Ali bez posla. Loše stanje u zemlji natjeralo ga je da spakuje kofere. Maroko, kao i porodicu napustio je prije godinu u potrazi za boljim životom. Onim u Francuskoj, o kojem sanja. Krivudavi put, umjesto u sanjanu zemlju doveo ga je u BiH, gdje boravi već pet mjeseci. Hladna zemlja, kaže Osama, s ljudima toplog srca koji mu pomažu da preživi.
– Ovdje preživljavam, ali ljudi su dobri, pomažu mi. Prodajem maramice. Radio bih svašta, jer želim da radim. Želim da pređem hrvatsku granicu. Pokušao sam već sedam puta, bezuspješno. Svaki put su me zaustavili. Slomili su mi telefon, ukrali novac, sve… – priča on.
U ovoj borbi nije sam. Mnogo je njih koji žele dostojanstveno da zarade svoj hljeb. Prodajom maramica, guranjem kolica, čišćenjem… Snalaze se, kako znaju i mogu, jer koliko god bili različiti, želje su im gotovo iste.
– Želim da radim i zarađujem u Evropi, možda u Njemačkoj. Potičem iz velike porodice, majka mi je bolesna. Nemamo novca ni za lijekove ni za život – kaže Ansarbas, migrant iz Pakistana.
Od Alžira, Turske, Grčke, Njemačke, Crne Gore, pa do BiH putovao je Semir, koji je jučer došao u nekadašnju kasarnu u Blažuju kod Sarajeva. Migrira već 15 godina i do svake destinacije došao je pješke. Najduže se zadržao u Njemačkoj gdje je prije deportacije radio kao berberin. Danas, borbu nastavlja…
– Samo borba i ništa više. U Alžiru sam radio za dnevnice od pet eura. Šta sam mogao od toga, da jedem i spavam. Volio sam svoj berberski posao u Njemačkoj, ali mi nije problem da radim bilo šta drugo – ističe Semir za Federalnu.
Tri čovjeka, tri priče, i to iz tri različite zemlje. I još ih je hiljade i hiljade toliko samo u našoj zemlji. U kampovima, napuštenim kućama, autobuskim stanicama, na ulicama. Danas žele da prezime i prežive, a već sutra ono o čemu budni sanjaju. Zemlje Evropske unije…
Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima!
Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79
Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79
