SLIJEP JE, ALI NE OBARA OČI PRED SUDBINOM
Sveto je borac. Bolest mu je oduzela vid ali želju za životom nije.
Slijep je ali ne obara oči pred sudbinom, u mraku i drva cijepa.
Pogledajte cijelu priču o ovom, upornom i borbenom čovjeku.
Sreto Vučković kaže da nikada nije klonuo u životu, uvijek ustaje, bori se i nastoji da ide naprijed. Svaki dan u prosjeku prepješači desetak kilometara.
– Odem po mlijeko tri kilometra u jednom pravcu , štap i polako idem gdje mi je poznato, gdje mi nije poznato ne mogu se kretati, bez štapa ne mogu nigdje. Cijepam drva, odem trklju za grah odsjeći, odem kočiće za paradajz usjeći, mogu mnogo toga oko kuće raditi, krčiti, sjeći živicu, pokositi – priča Vučković.
Gubitkom vida, Sreto je dobio novu inspiraciju, koja ga je natjerala da se u potpunosti posveti književnosti. Napisao je knjigu “Ploska” a nedugo za njom i zbirku od 28 pripovjedaka – “Pomračenje sunca” obe knjige nekoliko puta su nagrađivane.
– Da ne bih uzeo konopac i objesio se od zla, ja jednostavno tražim način kako da se borim i našao sam, riješio sam da pokušam da pišem. Da sam uspio spasiti vid vjerovatno nikad ne bih postao pisac, u svakom zlu ima nešto dobro – priča Vučković.
Sreto za sebe kaže da nikada u životu nije bio kukavica. Za sve ljude ima poruku.
– Neki ljudi stare kao cipele, a neki kao zlato. To govori da sve zavisi od čovjeka, od toga koliko je on spreman da se žrtvuje i da se bori u životu da ne klone pred prvom nedaćom – ponosno ističe ovaj penzionisani nastavnik koji uskoro najavljuje i nove radne projekte.
Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79
