(VIDEO) Pogledajte kako izgleda jedan dan s migrantima, čiji se život lomi na maramicama
Dok čekaju efikasniju borbu migranti i izbjeglice dovoze se i odvoze u gepecima, hladnjačama, čamcima, daju stotine eura različitim trgovcima ljudima i opet ostaju zaglavljeni u Bosni i Hercegovini.
U Sarajevu ih možemo vidjeti na svakoj raskrsnici. S diplomama inžinjera prodaju maramice kako bi zaradili koji dinar i nastavili svoj put. Put ka boljem sutra.
Emin Ibrahim ima 20 godina. Izbjeglica je iz Sirije. Priča nam kako mu je tamo u ratnim dejstvima poginuo otac. S majkom i dvojicom braće proputovao je sedam zemalja. Na prste broji. U Bosni i Hercegovini je četiri mjeseca. Nekoliko puta pokušao je prijeći granicu s Hrvatskom, no nije uspio.
Na granici su nas ponekad tukli, uzimali su nam telefone, stvari. Zima je, a oni bi nam nekada uzimali i odjeću. Vratili bi nas bez odjeće, bez stvari, po kiši. Ne znam šta da vam kažem. Ali i dalje želim ići,“ priča nam Emin.
Ne želi mnogo govoriti. Stidi se. U svojoj je državi bio bokser, budućnost je bila pred njim. Kaže kako ne bi volio da ga neko tamo vidi šta trenutno radi. Emin trenutno živi s majkom u kampu nadomak Sarajevu. Na uvjete u kampu se ne žali. Kaže, bolje išta nego ništa. Dvojica braće su uspjela prijeći granicu i sada su u Austriji. Želi biti s njima. Priprema se za novi pokušaj prelaska granice.
Kada se moja majka prvi put razboljela, tražili smo od hrvatske policije da je odvezu u bolnicu, ali oni to nisu htjeli, pa smo se vratili ovamo,“ kaže Emin.
Na drugoj raskrsnici srećemo Rijada. Torba i džepovi puni maramica. Rijad je migrant iz Alžira. Cijela mu je porodica tamo. Otišao je, priča nam, zbog korumpiranosti i politike. Bio je u Turskoj gdje je radio godinu. Nakon toga u Grčkoj, Albaniji, Crnoj Gori i sada u Bosni i Hercegovini. Žao mu je, kaže, što za migrante ovdje nema posla.
Ja želim raditi. Ne volim što ovo radim. Ali nemam drugog rješenja. Možda ću, ako mi neko u Bosni pomogne, ako skupim novac, otići u Evropu,“ stidljivo kaže Rijad.
Cilj mu je doći do Francuske. Francuski govori tečno, tamo ima prijatelje i tamo želi pronaći posao, osnovati porodicu. Snalazi se kako zna i umije jer želi zaraditi. Većina njih spava na otvorenom. Ako nešto zarade, onda potraže smještaj. U kamp većina ne žele. Objašnjavaju i zašto.
Dosta je ljudi tamo. Iz Alžira, Maroka, Pakistana, Afganistana. Veliki problem je hrana, mjesto za spavanje, ta mjesta obično nisu dobra. Hladno je. A nemamo ni telefone, ni novac. Ja ne želim živjeti tako. U Sarajevu je dobro,“ tvrdi Rijad.
Jedino što je dobro i pozitivno u Bosni i Hercegovini su, kažu, ljudi.
Vidite ovu jaknu, poklonili su mi je ovdje. Ljudi u Bosni su dobri,“ kaže Rijad dok rukom pokazuje torbu u kojoj je jakna, ali i kapu koju je dobio. Upravo se sprema za još jedan pokušaj prelaska granice. Sutra je kaže taj dan.
Emin i Rijad su jedni od rijetkih koji su željeli stati pred kamere. Uglavnom se skrivaju. Kažu, nema potrebe da govore, jer uglavnom svi ponavljaju isto. Srećemo inžinjera biologije, momka koji ima dvije diplome.
Bio je dugo u Njemačkoj, nakon čega se spletom okolnosti vratio u rodni grad u Alžiru ali više u Njemačku ne može. Pred kamere ne želi. Tvrdi i kako spava na otvorenom. Ne vjeruje mnogo ni u institucije. Priča i on kako najviše problema ima s hrvatskom policijom. Policija u BiH nije loša, kaže, no gdje god da se obrati za pomoć uglavnom mu kažu da ide dalje.
Idi, idi,“ riječi su kako tvrdi koje najčešće čuje u Bosni i Hercegovini. U kamp ne želi jer su tvrdi uvjeti loši i hladno je. I on kaže kako su ljudi dobri, rijetko ko okrene glavu od njih, daju koliko ko može, neko pola marke, neko marku, dvije. A njima znači. Ni oni ne žele biti tu, ali su primorani.
Na putu za bolje sutra zarobljeni su u zemlji u kojoj ne žele biti, prenosi Hayat.
Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima!
Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79
