Vjernici širom svijeta obilježavaju Dan svetih i sjećanja na preminule
Dok se milioni katolika pripremaju za 1. novembar, crkveni kalendar donosi blagdan posvećen svetima, ali i svim onima koji su, kako kažu svećenici, tiho i skromno živjeli vjeru. To nije samo dan poznatih svetaca, nego i običnih ljudi čiji se život smatra primjerom kršćanske ljubavi, iako nikada nisu službeno proglašeni svetima.
Fra Ivan Landeka iz Franjevačkog samostana na Humcu podsjetio je da Crkva vjeruje kako je svetost moguća i bez javnog priznanja.
“Njih se spominjemo i za njih zahvaljujemo svetkovinom Svih svetih”, poručio je, naglašavajući da se ovaj dan odnosi i na one o kojima se nikada nije pisalo, a živjeli su vjernički.
Središnja poruka blagdana je, kaže, poziv na ličnu promjenu i unutrašnji rast.
“Sjetimo se Isusovih riječi: Budite sveti kao što je svet Otac vaš nebeski. Ovaj je poziv upućen svima – svetost nije povlastica nekolicine, nego poziv svakome ko želi živjeti vjeru u svakodnevici”, kaže fra Landeka.
Umjesto klasičnog obilježavanja u crkvama, mnogi vjernici odlaze na groblja, uređuju grobove, pale svijeće i mole u tišini. Svijeće nose snažnu simboliku – predstavljaju Krista kao svjetlo koje ne gasi smrt. “Zato i molimo: I svjetlost vječna neka mu svijetli,” kaže Landeka objašnjavajući da cvijeće na grobu označava nadu u novi život, jer kršćanska vjera grob ne vidi kao kraj, nego kao početak.
Posebno je naglasio ulogu običnih, životom svetih ljudi: “Vjerujemo da među svetima ima i naših dragih pokojnih – roditelja, djedova, baka, braće i sestara – koji su skromno i samozatajno živjeli, s ljubavlju vršeći svoje dužnosti. Oni su postigli svetost života i svojom molitvom mogu pomoći nama koji još hodimo prema tom cilju.”
Na kraju poručuje da ovaj blagdan nije samo sjećanje, nego i podsjetnik na duhovnu vezu koja ne prestaje smrću. “Crkva nas ovim blagdanom podsjeća da nismo odijeljeni od naših dragih pokojnih. Po molitvi ostajemo trajno povezani s njima, u vjeri koja nadilazi granice života i smrti”, zaključio je.
