Vlada FBiH se vodi politikom, a ne ekonomijom?
Parlament Federacije Bosne i Hercegovine krajem oktobra usvojio je Prijedlog zakona o izmjenama i dopuni Zakona o finansijskoj konsolidaciji privrednih društava u FBiH.
Predviđeno je da se preduzećima koja su već u postupku konsolidacije produži rok do kraja 2027. godine budući da sadašnji ističe sa završetkom 2023. godine, a drugoj grupi, za podnošenje zahtjeva za konsolidaciju, rok je do kraja juna 2026.
Iz Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije su tokom rasprave kazali da su dobili više upita i inicijativa za promjene roka. Tako se među inicijatorima za produženje roka nalaze firme, poput Binasa iz Bugojna, rudnici, Aluminij Mostar… Da li je ovo doneseno zakonsko rješenje nova, realna šansa za gubitaše da se uspiju spasiti ili je tek produžetak agonije i nastavak gomilanja dugova koji i sada iznose na stotine miliona KM, kupovina socijalnog mira…?
Muris Čičić, predsjednik Akademije nauka i umjetnosti BiH, nekadašnji dekan Ekonomskog fakulteta i priznati ekonomski stručnjak i izvan BiH u razgovoru za Faktor ističe kako postoje dva rješenja za ova preduzeća.
– U praksi se mogu koristiti dva načina – političko i ekonomsko. Ovaj zakon je tipična politička mjera. Političko rješenje znači da se nastavlja agonija preduzeća, jer vlast ne smije da donese teške odluke. Ali, u teškim vremenima moraju se donositi teške odluke.
U neku ruku shvatam političare, nije lako donijeti odluku o zatvaranju firme i slanju radnika na ulicu. A stalno su u opticiju iste firme, samo se dugovi povećavaju. Naravno, vlast želi očuvati socijalni mir i imati neokrznutu glasačku mašineriju. Međutim, tu nema ni slova o ekonomiji, a ovo je primarno ekonomsko pitanje – objašnjava Čičić.
Ističe kako u bh. javnosti postoji lažna predstava o stanju u preduzećima.
– U javnosti se stvara lažna slika, da postoje neke mračne sile, ljudi ili grupe ljudi iz sjene koje hoće uništiti ili preuzeti preduzeće. Pa se onda uključi sindikat pa se ponovo pokušava održavati nešto što je neodrživo.
Jedini način je da takva firma završi u stečaju. Iz stečajne mase će se povjerioci namirinti, jedan dio radnika možda će ostati i raditi, drugi dio morat će ostati bez posla. Naravno, država može pomoći tim ljudima kroz prekvalifikaciju i asistiranje u pronalsku drugog posla.
Međutim, to se rijetko dešava, nego se, ponovo se vraćam na političko rješenje, uzima novac iz budžeta za “gašenje požara” i onda smo ponovo na početku. Uz činjenicu da će zbog tih transakcija nedostajati novca u budžetu.
Kada se u BiH progovori o ekonomskom rješenju dugogodišnjih gubitaša, odmah uslijede reakcije kako smo socijalno neosjetljivi. Šta ima radnik od “gašenja požara” kada se uoči prilikom podnošenja zahtjeva za penziju suoči da mu godinama nisu uplaćivani doprinosi? Opet država mora finansijski intervenisati i opet iz budžeta u kojem se onda stvara neplanirana rupa – analizira Čičić.
Kao uzrok trenda velikih gubitaša u javnim kompanijama Čičić vidi u politici.
– Na čela javnih preduzeća, upravnih i nazdornih odbora u pravilu se imenuju stranački ljudi, najčešći nestručni, pogrešni ljudi na pogrešnom mjestu, bez ikakve odgovornosti. E, kada to traje decenijama, onda je neminovno da državna preduzeća završe u dugovima. Zato je trebalo insistirati na što široj privatizaciji, jer bi, nema sumnje, u takvim preduzećima imali mnogo više znanja i odgovornisti i značajno bi smnajili broj gubitaša – naglasio je Čičić.
