Vučić i Dodik u potrazi za Trumpom: Panika, zaobilazni putevi i skupi rizici

Okretanje Izraelu kao pokušaj dopiranja do američke podrške

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić već mjesecima pokušava stupiti u kontakt s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom, a ti napori, kako piše Deutsche Welle, poprimaju oblik diplomatske kampanje „želim sastanak s Trumpom“.

Nakon neuspjelog puta na Floridu u maju, kada se zbog misterioznih „bolova u prsima“ naglo vratio u Beograd bez susreta s Trumpom, nastavljena je ofanziva Beograda i Banje Luke. Lideri vlasti istovremeno govore o strateškom dijalogu sa SAD-om i obnovi odnosa „na nekadašnji nivo“.

U tom okviru je ministar vanjskih poslova Srbije Marko Đurić početkom augusta razgovarao sa američkim državnim sekretarom Markom Rubiom. Američka strana taj sastanak jedva je i pomenula, ali ga je Đurić uprkos tome nazvao „historijskim“.

Svoju ambiciju za susret s Trumpom istovremeno je pokazao i Milorad Dodik, koji je vlastitu smjenu protumačio kao „pokušaj da ga se spriječi razgovarati s Trumpom“. Dodik vjeruje da ga blokiraju „Bidenovci“ i da bi, kada bi Trumpu mogao iznijeti „sve detalje“, situacija bila drugačija.

Vanjsko-politički analitičar Boško Jakšić smatra da Vučić u Trumpu vidi zaštitnika autoritarnih režima:

„Evropska unija, bez obzira na ponekad kalkulantski pristup Njemačke i Francuske, ipak insistira na nekim vrijednostima liberalne demokratije. Nakon ruskog i kineskog predsjednika, Vučić Trumpa također vidi kao nekog ideološkog saveznika, pa otuda i ovaj Vučićev odmak od Evrope. Ali i tu postoji kvaka, jer je Trump pragmatičan i poslovno orijentisan, njega ideološke bliskosti malo zanimaju. A na tom poslovnom polju Srbija praktički nema što ponuditi“, ističe Jakšić.

Za Dodika i Vučića Trump predstavlja „spasitelja“, nastavlja Jakšić, ali podsjeća na slogan „Trumpe, Srbine“ i dodaje:

„Kada pogledamo da je Srbija dobila vrlo visoke carine od 35 posto, koje su posljedica srpske bliskosti s Kinom, jasno je da postoji jako mali manevarski prostor da se tu nešto bitnije promijeni“, naglašava Jakšić.

Historičar i bivši ambasador Milan St. Protić ocjenjuje cijelu situaciju kao neozbiljnu:

„Oni bi se htjeli vidjeti s njim jer tako podižu neku svoju važnost, i pomalo infantilno vjeruju da se takvim susretima s najmoćnijim ljudima na svijetu nešto postiže. Amerika ima daleko važnijih poslova u svijetu i sve ovo je u najmanju ruku izraz jednog političkog amaterizma“, kaže Protić.

Podsjetio je i na Vučićev prvi susret s Trumpom u Bijeloj kući:

„Nije se usudio čak ni pristojnu stolicu zatražiti, nego je sjedio na hoklici i djelovao kao izgubljen u svemiru. Mislim da bi nas samo dodatno osramotili, jer su svojim dosadašnjim radom pokazali da nisu dostojni funkcije na kojoj se nalaze“, smatra Protić.

U tom kontekstu sve značajnije mjesto zauzima i Izrael. Vučić se pohvalio da je Srbija jedina evropska zemlja koja snabdijeva Izrael oružjem, a nedavno je sklopljen i vojni ugovor vrijedan 1,64 milijarde dolara. Početkom jula predsjednica Skupštine Srbije Ana Brnabić boravila je u trodnevnoj posjeti Izraelu, naglašavajući da je riječ o „početku intenzivnije saradnje“.

Logika Beograda, prema sagovornicima DW-a, glasi: Trump je snažan zagovornik Izraela, pa se tako može doći do američke podrške. Jakšić, međutim, upozorava:

„Vučićeva samohvala kako je Srbija jedina zemlja koja prodaje oružje Izraelu, u trenutku kada se u Gazi događa genocid, prijeti da Srbija bude prozvana kao saučesnik u tome. To je preskupa cijena da bi se približilo Trumpu, a mogu i zamisliti koliko je izraelskim vlastima uopće stalo lobirati za Vučića u Washingtonu“, kaže Jakšić.

Sve ovo dolazi u trenutku kada Evropa sve glasnije kritikuje stanje demokratije u Srbiji, što vlasti u Beogradu tumače kao razlog da se još više okreću SAD-u. Milan St. Protić ipak naglašava:

„Niti je Evropa otpisana niti je Amerika toliko moćna. Evropa je naše okruženje i za nas presudan faktor. Trump će završiti svoj mandat, brzo će se ta politika vratiti u normalu, a Evropa će ostati tu gdje jest. I Vučić i Dodik protivnici su demokratije i zato traže sagovornike tamo gdje misle da ima temelja za dogovor nezavisno o demokratskim institucijama“, upozorava Protić.

Boško Jakšić zaključuje da je ignorisanje Evrope strateški pogrešno:

„Ne samo zbog geografije, nego je u sadašnjem rasporedu svjetskih odnosa ne samo politička i privredna, nego i moralna dužnost biti na strani Evrope umjesto na strani Amerike, Rusije ili Kine. Vučić tu ima samo jednu kalkulaciju, a to je opstanak na vlasti i da niko ne osuđuje represiju u Srbiji. Tako da je to jedna vrlo opasna tendencija zbog koje Srbija već plaća, a vjerovatno će i dalje plaćati visoku cijenu“, ističe Jakšić.