Koliko život može biti okrutan i surov, do sada su na svojoj koži osjetili brojni bosanskohercegovački građani, među kojima i Krajišnici, posebno oni bez stalnoga zaposlenja i izvora egzistencije, a kad se tome doda još i bolest zbog koje nisu u stanju sebi pronaći ni one najteže fizičke poslove u nadnicu, dnevnicu, stanje postaje još i nepodnošljivije. Gdje god se okrenemo oko sebe, pronalazimo siromašne, oboljele, unesrećene. Jedan takav primjer otkrili smo u zaseoku Hepići, cazinske mjesne zajednice Stijena, na putu prema Bosanskoj Krupi. Zahid Hepić, samohrani je otac šestero djece koje je supruga i majka napustila prije sedam godina.
Ne plaća alimentaciju
Nakon razvoda braka, Sud je starateljstvo nad djecom dodijelio Zahidu. Kaže kako je supruga obavezna plaćati mjesečnu alimentaciju po pedeset KM za četvero djece. Ovu zakonsku obavezu ne izvršava pa je dužna 6.000 KM. -Bome nema to. Ja sam to preko pravne službe slao na izvršenje. Nema danas izgleda ni zakona, žali se Zahid i dodaje kako se potpuno brine o šestero djece. -Dok sam mogao kuhati, kuhao sam. Školujem četvero djece, kćerke Zejnu, Zehru i Sanielu, sina Zehrudina. Zinajda (6) i Suljaga (17) ne idu u školu, kaže nekadašnji pedeset postotni ratni vojni invalid kojem je vremenom smanjivan procent invalidnosti a onda i potpuno ukinuta invalidnost. Na pitanje kako i od čega preživljava, ni sam ne zna odgovor. -Samo moliš Boga da imaš ono najosnovnije, poput brašna. Išao sam nekad tamo na deponiju, sabirao željezo. Nisam znao da sam pokupio čir od te prljavštine. Nekoliko puta nam je na deponiju dolazila inspekcija iz Sarajeva i skretala nam pažnju na opasnost koja od nje prijeti, na zarazu i oboljenja, ali mi smo radili, šta ćeš kad moraš, kaže Zahid. Dodaje kako je sebi u posljednje dvije godine zasadio maline na površini od jednoga dunuma od čijeg uzgoja je hranio porodicu. -Zadruga „Krajiška malina“ nam je prve godine uredno isplatila našu zaradu. Već naredne godine imao sam jedan dunum zasijanih krastavaca koje smo morali baciti u dolinu jer nam ništa od toga nisu platili. Prošle godine su nam za maline plaćali po marku a prethodne nikome ništa. Ove godine pitam se od čega ću hraniti familiju, kaže Zahid. Zahid je prije rata bio zaposlen na zagrebačkom aerodromu u Velikoj Gorici odakle se vratio kući i radio kod jednog šumara. –U ratu bio sam pripadnik Petoga Korpusa Armije RBiH. Tri puta sam ranjavan. Pedeset postotni sam ratni vojni invalid. Oteli su mi prvo trideset posto invalidnosti, pa devetnaest, tako da je ostala samo jedan posto, a potom ukinuta potpuno. Imao sam pedeset maraka invalidnine, kaže Zahid. 
Zakazale institucije
Zahid Hepić je u posljednje vrijeme iznimno bolestan zbog čega je bio na liječenju u Kantonalnoj bolnici u Bihaću. -Nisam znao da imam šećer niti sam kad išao kod doktora. Operisali su mi čir koji je pukao. Sreća što sam bio u rukama doktora. Prognozirali su mi samo dvadeset posto da ću preživjeti. Pet-šest dana nikako nisam bio pri sebi. Kad sam se probudio, doktor se začudio. Primio sam oko jedanaest litara krvi. A kad sam stigao u bolnicu povratio sam krv. Hvala doktorima koji su me spasili, zahvaljuje Zahid. –Djeca počiste kuću, daju mi inzulin, veli. Kćerka Saniela, učenica četvrtog razreda osnovne škole, kaže kako očisti kuću, posluži oca. -Znam skuhati kruh, napraviti kljukušu. Nemamo usisivač pa kuću počistim metlom. Sestra nam opere veš a imamo i veš-mašinu. Dobro se slažemo. Idemo u školu autobusom a direktor škole Sead Bajrić nam uplati sendvić, priča kćerka Saniela. 
Zahid dodaje kako ga posjete komšije i pomognu. -Od državnih institucija do sada nisam dobio ni marku. Obraćao sam se Organizaciji RVI-a u Cazinu. Pola godine prođe dok dobiješ jednokratnu novčanu pomoć jer, kažu, nije usvojen rebalans budžeta, sredstva su u trezoru, pa može li dijete čekati koru kruha pola godine? Ne može. Institucije su totalno zakazale. Hvala Bogu, ima dobrih ljudi koji mi pomognu, neko uplati novac za sendvič, autobusnu kartu u školu i kući. Treba mi fasunga u kuću da djeca nisu gladna i meni za lijekove. Treba mi i drvo za ogrjev jer ga manjka, kaže Zahid. Očekuje pomoć dobrih ljudi pa svi koji žele pomoći ovoj porodici mogu to učiniti uplatom novčanih priloga na žiro-račun otvoren kod Unicredit banke broj 3389002543004487 – 40165361000 KM na ime Zahid Hepić, Stijena-Hepići kod Cazina. Kontaktirati ga možete na broj mobitela 061-751-799.
Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79
