Istina za Vedrana, već skoro 12 godina odjekuje u 24. minuti svake utakmice Fudbalskog kluba Sarajevo.
No, huk s tribina, navijača koji traže istinu i pravdu za svog druga Vedrana Puljića, ubijenog u Širokom Brijegu uoči utakmice, ne dopire do Državnog tužilaštva i glavne tužiteljice Gordane Tadić.
Piše: Rasim Belko
Tako je Puljić postao samo još jedno ime na spisku žrtava nakon smrti. Jer, u Bosni i Hercegovini ubijeni se ubijaju iznova, a njihove porodice izložene su konstantnom maltretiranju.
Iako su navijači, svjedoci nemilog događaja, svjedočili da je Vedrana Puljića ubila policija, nadležno Tužilaštvo Zapadnohercegovačkog kantona, a potom i tužilaštva u Hrvatskoj insistirali su na tome da je Oliver Knezović ubica.
Kada su vještačenja pokazala da Knezović, koji je ranije pobjegao iz BiH u Hrvatsku, nije ubio Vedrana, već ranio druge navijače, cijeli slučaj spakovan je u fioke, mračnog pravosuđa Bosne i Hercegovine.
Gordana Tadić nikada nije pronašla za shodno da Tužilaštvo BiH pokrene istragu o ometanju istrage i bijegu osumnjičenog u slučaju Vedrana Pulića.
Za to vrijeme, prepakujući druge slučajeve pokušava se prometnuti u heroinu i tako zaštititi sav svoj dosadašnji nerad.
No, Puljić nije jedini slučaj. Ometanja istrage, podvučenog pod “greške” bilo je u znatno više slučajeva. Treba li više i pominjati slučaj ubijenih policajca Adisa Šehovića i Davora Vujinovića.
Dakle, neko je ubio čuvare zakona, a oni koji bi trebali brinuti o provođenju zakona, dakle Tužilaštvo BiH, nisu ni pomislili da naprave analizu istrage u ovom slučaju.
U prvom, Puljićevom slučaju, riječ je o događaju na teritoriji pod kontrolom Dragana Čovića, političkom mentora Gordane Tadić, na čijim krilima je doletjela u Tužilaštvo BiH.
Teško je onda očekivati da procesuira slučaj u kojem se za ubistvo sumnjiče policajci koje je uglavnom zaposlio HDZ Dragana Čovića.
A u tom slučaju puno je pitanja, ko je i kako dozvolio da se automatsko oružje pronađe na ulicama, je li ono oduzeto, jesu li rađene analize i vještačenja.
Skoro ništa od tog nije poznato javnosti. Vedrana više nema i njegovoj porodici nikada neće biti vraćen potpuni mir, ali nije li svrha Tužilaštva i pravosuđa generalno da osiguraju pravdu za svakog građanina od čijih poreza primaju plate.
No, Gordana Tadić očito nema takve planove. Njoj su pravda i pravo na dnu liste prioriteta, a interesi političkog mentora Čovića i njegovog ahbaba Milorada Dodika u prvom planu.
Često se u posljednje vrijeme isticalo da Gordana Tadić pokreće neke pozitivne procese, a istovremeno zaboravljalo da su zbog nerada Gordane Tadić ovdje dolazili strani pravni stručnjaci i upozoravali na katastrofalno stanje.
Zato se Tadić ne može i ne smije posmatrati kao heroina, jer od herojstva je podjednako daleko kao i od profesionalnog rada.
Stoga bi se neko morao zamisliti nad radom Tužilaštva BiH i selekcijom predmeta. Ne zbog Vedrana, već zbog djece koja će doći i njihove budućnosti.
Pustimo li da Gordana Tadić radi kao i do sada, pravda će ostati daleko od očiju.
“Istina za Vedrana” odavno je prestala biti samo parola Hordi zla. Kome nije jasno, to je odveć poziv i vapaj za sistemom u kojem će zakoni biti isti za sve, a državni tužioci voditi računa da red i zakon vladaju Bosnom i Hercegovinom.
Dok je Gordane Tadić taj vapaj ostat će neostvaren a slučajevi poput ubistva Vedrana Puljića pokriveni sumnjom da ubice u ovoj državi vrijede više, dok su žrtve nebitne.
Dokle god Čović i Dodik postavljaju osobe poput Gordane Tadić, našu djecu pokrivat će zeleno busenje, a njihovi roditelji bit će ispunjeni gorčinom nepravde u nepravednom sistemu Gordane Tadić prenosi NAP.
Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79
