Zašto graditi zgradu Apelacionog odjeljenje Suda BiH u Istočnom Sarajevu kad već ima opremljena zgrada?

Zašto se funkcionalan pravosudni kompleks u Sarajevu ignorira?

U zemlji u kojoj institucije često vape za osnovnim resursima, apsurdno zvuči ideja da bi Apelaciono odjeljenje Suda BiH trebalo napustiti postojeći, potpuno opremljeni pravosudni kompleks u Sarajevu – da bi se preselilo na novu, još neizgrađenu lokaciju.

Umjesto da se koristi ono što već savršeno funkcioniše, predlaže se preseljenje koje podrazumijeva izgradnju nove zgrade, novih sudnica, nove IT infrastrukture i još jednog sigurnosnog sistema.

U sadašnjem kompleksu već rade Sud BiH, Tužilaštvo, VSTV, Sudska policija, pritvorske jedinice i moderno opremljene sudnice. Nedavnom adaptacijom oslobođen je i dodatni prostor koji bi bez problema mogao da primi Apelaciono odjeljenje – koje, uzgred rečeno, i ne zahtijeva stalnu prostornu aktivnost kao sudovi prvog stepena.

Ali uprkos tome, neko je odlučio da se sve pravi ispočetka. Da se sve duplicira, samo s druge strane entitetske linije. Predviđa se i da se sudije, tužioci, policija i svjedoci prevoze kilometrima do nove lokacije – koja će u konačnici biti skupa, rijetko korištena i prazna.

Logika ove inicijative ne postoji, ali troškovi – i to enormni – itekako postoje. U državi gdje se institucije bore za osnovna sredstva, predlagati novu zgradu umjesto racionalne upotrebe postojeće djeluje kao čin finansijske neodgovornosti, a ne strateškog planiranja.

Ako zaista postoji volja da se Apelacioni sud osnaži, tada treba osigurati nadležnosti, kadar i zakonski okvir – ne novi krov. Sve ostalo se svodi na političke igre i teritorijalne poruke koje nemaju veze s efikasnošću pravosuđa.

Ironično, nova lokacija predložena je u entitetu koji je prethodno osporavao legalnost državnog pravosuđa. A kao šlag na tortu – neki to doživljavaju kao uspjeh jer sud neće biti na Sokocu, već “samo” u Istočnom Novom Sarajevu. No, pravda nije stvar poštanske adrese. I fasada ne garantuje ni pravdu ni odgovornost.