Bosna i Hercegovina je, zbog svog složenog uređenja, mnoštva nivoa vlasti i preplitanja odgovornosti, vjerovatno idealan primjer države gdje uz vrlo malo energije možete opravdati javašluk, nerad i nesposobnost prebacujući lopticu u tuđe dvorište.
Posljednji slikovit primjer ili case study je saga o nabavci vakcina. Gotovo je iritantno svakodnevno slušati najave, opravdanja i izazivanje kojekakve spremnosti da nabavimo vakcinu, “bogdu” tečnosti za spas vlastitog stanovništva. I dok zemlje regije, koje jesu i trebaju biti mjerna jedinica BiH, uveliko vakcinišu i već nailaze na nove izazove, BiH je do sada iskazala spremnost da nabavi vakcine.
Istina, u Federaciji BiH postoji određeni plan vakcinacije, doduše na papiru, ali praksa građanima ne daje pravo na optimizam. I ako se zamislite i pokušate uperiti prstom u krivca zbog kojeg nemamo vakcina i zbog kojeg ćemo ih vjerovatno dobiti minimalno, nećete ga naći.
Slika i prilika regije
Osvrnemo li se nakratko na region, situacija je slikovita i jasna. Srbija je vakcinisala više od 300.000 građana (Pfizerova, ruska i kineska vakcina), a Hrvatska više od 70.000 (Pfizerova i Modernina) te Slovenija 55.000. Ključne mjere u borbi protiv pandemije su objavljivali ili premijer ili predsjednik države. Bili su personifikacija nekoga ko se uzima za odgovornu osobu. A ukoliko tu osobu pokušate pronaći u BiH, bit će to teška misija.
Državni nivo BiH je tek prošle sedmice saopćio da će nabavljati vakcinu direktnom kupovinom. To su saopćili u trenutku kada je većina zaliha rasprodata i kada se već uveliko priča o nedostatku vakcina. Državni nivo puna dva mjeseca nije uradio ništa da građani ove zemlje dobiju vakcinu na vrijeme. Predsjedavajući Vijeća ministara Zoran Tegeltija se pozivao na Covax umirujući javnost da je to najsigurnije i da on ništa ne može uraditi.
Državna ministrica civilnih poslova Ankica Gudeljević se pozivala na procedure za zvanično podnošenje inicijativa, zaključaka, dok smo paralelno čekali bilo kakvu donaciju, poput one koju smo danas dobili od UNICEF-a, u vidu dva frižidera za čuvanje Pfizerovih vakcina.
I umjesto da govorimo o registraciji građana za vakcinaciju, o redovima za vakcinisanje, o otvaranju novih punktova, BiH nije počela vakcinisati ni zdravstvene radnike, niti stariju populaciju.
A zakon?
Da složenost bh. (ne)uređenja dobije na dinamici, u priču se uključuju kantoni. Tako jedan po jedan najavljuju da će sami sebi nabavljati vakcine. Kako? Gdje je sada pozivanje na Zakon o javnim nabavkama? Kako je moguće da Zapadnohercegovački kanton najavljuje da će privatna veledrogerija nabavljati rusku vakcinu i da će se građani moći prijaviti za vakcinisanje?
O kakvom nivou angažiranosti govorimo najbolje ilustrira podatak da je Federalno ministarstvo zdravstva prošle sedmice preko ambasada Rusije i Kine zatražilo da im od proizvođača vakcina dostave sažetak karakteristika njihovih vakcina.
Mir, mir, niko nije kriv
U konačnici, Predsjedništvo BiH “nije krivo” jer se oslonilo na Vijeće ministara. Tegeltija i ministrica Gudeljević su se oslonili na Covax i procedure. Entiteti kažu da su sami nemoćni i da se zna plan, iako ministra zdravstva Federacije BiH, naprimjer, u javnosti viđamo svakih nekoliko mjeseci. Kantoni kažu da neće nikoga čekati, da će sami za sebe nabavljati, odnosno igrati se države.
Lideri stranaka daju političke izjave, pomalo kritikuju, ali se ne osjećaju odgovornim. A ni apeli menadžera zdravstvenih institucija nisu previše glasni.
Samo je jedno sigurno. BiH se uspješno oslanja na donacije, na Covax koji će kao grupna kupovina stići posljednji. A ko zna, možda su naše vlasti ovako svjesno postupile u cilju stjecanja imuniteta krda prije vakcinacije, samo je upitno kako će umiriti savjest zbog onih koje su možda mogli spasiti pravovremenom nabavkom vakcine prenosi Klix.
Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79
