Zašto je sistem dozvolio da samohrani otac Huso Patković živi u siromaštvu i sebi oduzme život?

Nihad Beganović donio je priču o Husi Patkoviću, koji je sinoć oduzeo sebi život.

U nastavku pročitajte tekst:

“Ja ne radim nigdje i morali smo živjeti u neuslovnoj kući. Sada će biti bolje” rekao je Huso Patković iz Viteza u augustu 2020. nakon što mu je vrijedna grupa humanista organizacije “Dirhem” na čelu sa Halilom Islamovićem uspjela obezbjediti sredstva za renoviranje kuće.

Pored ove “Dirhemove”, organizovano je još nekoliko drugih humanitarnih akcija za porodicu Patković. Na žalost po svemu sudeći Husina situacija je bila mnogo teža nego što se činilo i ko zna kakva muka ga je natjerala da sinoć izvrši suicid vješanjem. Iza Huse ostala su tri maloljetna sina: Nehrun, blizanci Omer i Šaćir te kćerka Merhunisa, koja je punoljetna.

Koliko ima drugih “Husa” u našem društvu koji žive u teškom siromaštvu a o kojima vlasti na svim nivoima ne pridaju dovoljno pažnje i o kojima brinu humanitarne organizacije.

Za siromašne i teško bolesne novac sakupljamo preko Fejsbuka i SMS porukama a recimo dijelu vjerskih službenika IZ-a je obezbjeđeno sve i to iz fonda zekata i vitara koji po hadisu pripadaju ne siromašnim već najsiromašnijima od tih siromašnih. Po pitanju zekata i vitara vjerskog službenika naše društvo posmatra kao nedodirljivu “svetinju” a siromašnog čovjeka kao nešto najnormalnije.

Visoke plate, naknade i druge nebrojene privilegije političara su opet posebna priča. Za njih i njihove stranke i kler koji ih podržava nikada nije falilo novca i luksuza. Zaštićeni su ovom društvu kao bijeli medvjedi.

Svaki dan “ubiše” se pričom da su tu da nas štite od drugih i koje tuđa muka i sirotinja sudeći po uslovima života velikog broja građana teško da zanima. Da Allah dragi oprosti Husi i podari sabura porodici, a zapitajmo se svi koliko brinemo o ljudima koji su u potrebi, koji su tu oko nas i da li im možemo više pomoći.

Država mora odvajati i imati više novca za najugroženije i najranjivije kategorije i za njihove osnovne potrebe, sve ostalo može sačekati.