Zašto Moskva ne odustaje od kontrole nad energetikom u Srbiji
Beograd balansira između sankcija i političkih savezništava
Ruski utjecaj na Naftnu industriju Srbije (NIS) i dalje je snažan, uprkos pritiscima međunarodnih sankcija i političkim tenzijama u regionu.
Beograd i Moskva, svako iz svojih razloga, nastoje sačuvati saradnju koja je prije više od petnaest godina uspostavljena prodajom većinskog paketa dionica ruskome „Gazprom njeftu“.
Zvanična Moskva podsjeća da je 2008. godine privatizacijom NIS-a, kompanija koja je tada poslovala s gubicima, transformisana u vodeći regionalni energetski subjekt. Od tada ruski kapital uložio je milijarde eura u modernizaciju rafinerije i širenje mreže benzinskih stanica. Upravo zato, tvrde u Kremlju, njihova kontrola nad NIS-om predstavlja stub stabilnosti energetskog sektora Srbije.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nedavno je razgovarao s predstavnicima ruske vlade i Gazproma. Nakon sastanka je izjavio da su „interesi obje strane jasno prepoznati“ te da će se nastaviti raditi na rješenjima koja će istovremeno očuvati stabilnost snabdijevanja i političku saradnju. Detalji tih dogovora nisu objavljeni.
Ipak, jasno je da Beograd pokušava pronaći ravnotežu između zadržavanja strateške veze s Moskvom i približavanja Evropskoj uniji. Tokom posjete Ursule von der Leyen, Vučić je zatražio pomoć EU u prevazilaženju energetskih izazova, ali teško je očekivati da će Moskva takve signale dočekati s odobravanjem.
U ovom trenutku NIS ostaje simbol ovisnosti Srbije o ruskom kapitalu i pokazatelj koliko je složeno održati balans između Istoka i Zapada. Dok EU traži smanjenje utjecaja Moskve, a SAD nameću sankcije, Beograd i dalje računa na to da bez ruskog energenta nema sigurne budućnosti energetskog sektora.
