Zašto radnici ne osjećaju blagostanje o kojem govori premijer Novalić?

– Zvanični podaci o pozitivnim ekonomskim trendovima u Federaciji BiH ohrabruju i pokazuju da trebamo nastaviti s mjerama podrške koje su donijele stabilizaciju privrede i dale pozitivan efekat u očuvanju radnih mjesta. Veći prihodi od direktnih poreza, rast broja zaposlenih, kao i povećanje industrijske proizvodnje, te izvoza, samo su neki od pokazatelja da mjere Vlade Federacije BiH daju rezultate. Naravno, na tome nećemo stati.

Iz nekog čudnog razloga radnici u Federaciji ne osjećaju blagostanje o kojem premijer govori u svojoj poruci.

Plata radnika ili radnice (uglavnom) na kasi u trgovinama u BiH iznosi od 585 do hiljadu KM. Slično je i sa pomoćnim osobljem u prodavnicama, prodavačima, referentima nabave. Malo bolje stoje prodajni savjetnici i menadžeri.

Zadnjih godinu dana u Federaciji BiH nemaju ni kolektivni ugovor, jer je posljednji istekao netom prije pandemije, a u trgovinama prehrambenim proizvodima uglavnom rade i za praznike. U tržnim centrima, ali sve više i pojedinačno, trend je da nedjeljom do večernjih sati rade i prodavaonice odjeće, obuće i igračaka. Uz sve to, neke za tek oko 600 KM, radnice su često izložene razbojništvima na radnom mjestu.

Za bilo kakvu vrstu prekršaja, svjedoče, bez upozorenja i obrazloženja, mogu ih prebaciti u bilo koju poslovnicu u BiH, često i u drugi grad.

U manjim prodajnim objektima stanje je još gore. Radnica u jednoj privatnoj sarajevskoj pekari svjedoči da polovinu plate (koja iznosi 600 KM) prima “naruke”. Ima jedan slobodan dan u dvije sedmice, i maksimalno pet dana godišnjeg odmora. 

Pandemija je njihov položaj dodatno otežala, u kontekstu rizika kojem su svakodnevno izloženi zbog velikog broja kontakata. Pritom nisu uvršteni u prioritete za imunizaciju.

JE LI GRAĐANSKI BUNT ZAKASNIO?

Građanski bunt u BiH je uveliko zakasnio, može se iščitati iz saopštenja Sindikata radnika trgovine i uslužnih djelatnosti BiH:

– Kao sindikat koji u svom članstvu ima radnike i radnice iz svih krajeva BIH, one koji svakodnevno svoj život stavljaju na kocku radeći na prvoj liniji pandemije, ne želi ostati po strani događaja koji su jasan pokazatelj građanskog bunta i stvarno i jedina osnova za promjenu uslova života i rada – kažu.

Još početkom pandemije prošle godine upozorili su Federalnu vladu da je ogroman dkio tereta na radnicima u realnom sektoru.
Minimalna plata, pitanje koje Vlada FBIH odavno izbjegava staviti na dnevni red, u pandemiji je dodatno usložnjeno činjenicom da rast plaća u realnom sektoru koji je bio primjetan prije pandemije je zaustavljen, a primanja vraćena na minimalni nivo za ogroman broj radnika:

– Nemoguće je govoriti o ekonomskom oporavku dok god imamo apsolutnu socijalnu nejednakost na tržištu rada. Stvarnu cijenu krize plaćaju samo i isključivo radnici i radnice u realnom sektoru. Oni su ti koji su ostali bez posla, oni rade sada u ogromnoj većini kompanija na minimalnim primanjima, dok njihove kolegice i kolege koji ostvaruju egzistenciju u javnom sektoru prolaze kroz krizu gotovo pa neoštećeno.

Zato će 1. maja zajedno sa organizatoricama Ženskog marša tražiti odgovornost od vlasti:

– STBIH neće samo deklarativno podržati Ženski marš. Želimo biti dio promjene koja se jedino može desiti kao posljedica jasne opredjeljenosti građana i građanki da uzmu svoju sudbinu u svoje ruke, da traže i istraju na odgovornosti onih koji već decenijama žive na grbači radnika i radnica iz realnog sektora a evo već drugu godinu pandemije bezobzirno i bahato direktno i indirektno ugrožavaju njihovo zdravlje i opstanak. Iz toga razloga ćemo sa svoje strane direktnim učešćem u narednim aktivnostima kao i planiranju nekih zajedničkih dati svoj doprinos da se sa ulica Sarajeva, ali nadamo se i drugih gradova u BIH čuje i glas radnika, glas trgovaca koji više nemaju strpljenja da čekaju da neko drugi počne voditi brigu o njihovim životima.

Organizatorice pokreta „Ženski marš – Borba za život“ održale su pres konferenciju 30. Aprila. Neće organizovati posebne proteste već će se pridružiti sindikatima koji su najavili okupljanja. Najavile su podnošenje krivične prijave protiv nadležnih u Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, Parlamentarnoj skupštini BiH, Vladi i Parlamentu Federacije BiH, nakon što nisu ispoštovani njihovi zahtjevi za smjenu trenutnog saziva Vijeća ministara BiH i Vlade Federacije BiH.

Prethodno su od Vlade Federacije tražile da izađe sa jasnim planom upravljanja krizom izazvanom pandemijom korona virusa, kao i uvođenje PCR testova za sve koji ulaze u BiH.
Samo sedam parlamentaraca odgovorilo je na njihove zahtjeve.

Od početka pandemije mnogi radnici u trgovini u neprehrambenom sektoru ostali su bez posla, ali tačne statistike nema. Ekonomski analitičari procjenjuju da je od 10 izgubljenih radnih mjesta tokom pandemije četiri iz udarnih sektora među kojima je i trgovina i koji su najpogođeniji pandemijom. To su uglavnom radnici iz trgovina neprehrambenom robom.

Zbog toga će upravo plaćanje prekovremenog rada biti jedan od zahtjeva koje će Sindikat iznijeti na protestnoj šetnji planiranoj za Prvi maj ove godine.

U trgovinama prehrambenom robom radi minimalan broj radnika na maksimalnu veličinu objekta. Kada se jedan od njih razboli, za to praktično „ispaštaju“ njegove kolege koji moraju uraditi i njegov dio – novih zapošljavanja nema. Zbog oblijevanja radnika, ovaj problem posebno je eskalirao tokom pandemije.
Osim kolektivnog ugovora, plaćenog prekovremenog rada i regulisanja prava na bolovanje, Sindikat upozorava i traži povećanje minimalne plate.

Protestno okupljanje najavljuju i u Sindikatu metalaca. Zahtijevaju od Vlade Federacije BiH, Zavoda za javno zdravstvo, te Udruženja poslodavaca Federacije BiH hitno utvrđivanje najniže plate u Federaciji Bosne i Hercegovine čiji bi osnov bio 70% prosječne plate u FBiH, bez naknada koje nemaju karakter plaće (topli obrok, naknada za prijevoz, regres) oslobađanje privrede visokih opterećenja na platu koja u Federaciji Bosne i Hercegovine iznose 70 posto. Traže od kriznih štabova i nadležnih institucija da uvrste radnike realnog sektora, naročito metalne industrije, u visoki prioritet za imunizaciju.