Zašto se šuti: Ko i zbog čega u BiH ne reaguje na otvorene secesionističke poruke Maxa Primorca?
Izjave Maxa Primorca iz Zagreba, u kojima se otvoreno zagovara formiranje trećeg entiteta i relativizira ustavni poredak Bosne i Hercegovine, nisu bezazlene akademske teze.
One su političke poruke s jasnim secesionističkim implikacijama.
Uprkos tome, institucije Bosne i Hercegovine – od Predsjedništva do entitetskih vlasti – gotovo u potpunosti su ostale nijeme. Ta šutnja ima imena i prezimena.
Prije svega, odgovornost leži na članovima Predsjedništva BiH. Denis Bećirović i Željko Komšić, koji se javno pozivaju na zaštitu suvereniteta i teritorijalnog integriteta države, nisu reagovali na poruke koje direktno dovode u pitanje ustavno uređenje zemlje. Njihova šutnja nije proceduralna, već politička – jer bi svaka jasna reakcija zahtijevala i imenovanje onih domaćih političkih struktura koje takve ideje godinama guraju kao „legitimne zahtjeve“. S druge strane, Željka Cvijanović nema potrebu reagovati, jer se narativ o razgradnji BiH u potpunosti uklapa u dugogodišnju politiku SNSD-a i Milorada Dodika.
Ni Vijeće ministara BiH nije pokazalo nikakav refleks državne odgovornosti. Elmedin Konaković, kao ministar vanjskih poslova, koji bi prvi morao reagovati na međunarodnoj sceni kada se iz susjedne države šalju poruke o preustroju BiH, odlučio je ostati po strani. Razlog je jasan: politički odnosi s HDZ-om BiH i Draganom Čovićem važniji su od jasnog državnog stava. Reakcija na Primorca neminovno bi otvorila pitanje političke pozadine tih izjava i veza koje vode do Zagreba i Mostara.
Ministri iz reda HDZ-a BiH u Vijeću ministara – kao i sam Dragan Čović – nemaju razloga da se oglašavaju, jer se ideja trećeg entiteta godinama nalazi u samom središtu njihove politike. Šutnja je ovdje zapravo prešutna saglasnost. Čović ne mora ništa reći – Primorac govori ono što HDZ BiH godinama pokušava institucionalno provesti.
Na nivou Federacije BiH, situacija je jednako porazna. Premijer Nermin Nikšić i Vlada FBiH ne žele otvarati pitanje koje bi moglo narušiti krhku koaliciju s HDZ-om. Reagovati na zagovaranje trećeg entiteta značilo bi priznati da se u vlasti sjedi s političkim partnerima koji otvoreno podrivaju ustavni poredak države. Zbog toga se Federacija svodi na administrativnu šutnju, dok se ključna politička pitanja guraju pod tepih.
Ono što dodatno zabrinjava jeste potpuni izostanak reakcije iz Parlamentarne skupštine BiH. Nema inicijativa, nema rasprava, nema zahtjeva za očitovanje. Kao da se radi o nevažnoj izjavi, a ne o poruci koja legitimizira etničku podjelu zemlje i nagrađuje politiku ucjena.
Šutnja nije neutralna. Ona je politička odluka. Šute oni koji se boje gubitka vlasti, koalicija ili međunarodne podrške. Šute oni kojima ovakve ideje odgovaraju. A najviše gubi država Bosna i Hercegovina
