Zašto su nastavile da idu u Aleksićevu školu, zašto ništa nisu rekle roditeljima – Sva pitanja koja nemate pravo da postavite žrtvi seksualnog zlostavljanja

Osoba koja je preživjela silovanje ili seksualno zlostavljanje šuti zato što je ponižena, zato što oni kojima bi se povjerila ne žele da slušaju “teške teme”, zato što ne osjeća da postoji izlaz.

I na sve ovo ima puno pravo.

Nakon što su hrabre glumice javno optužile svog učitelja glume i reditelja Miroslava Aleksića za silovanje i druge vidove seksualnog zlostavljanja i snažno se uhvatile u borbu sa svojim zlostavljačem, ali i sistemom koji je stvorio oko sebe, neki nisu prezali od toga da postave pitanja poput „zašto su tako dugo ćutale i nastavile da idu u njegovu školu?“.

Kao da sam prestanak ćutanja, odlasci na sve te psihoterapije i rad na sebi, preživljavanje i savladavanje traume nije samo po sebi beskrajno teško i izazovno, pa još samo fali da neko, sasvim nepozvan, dozvoli sebi da se umiješa u odluke i osjećanja osobe koja je pretrpjela zlostavljanje. I da traži da još odgovora, još pravdanja i osjeti krivicu za nešto što nikad nije bila i nikad neće biti kriva.

Koliko su ovakva pitanja opasna, surova prema osobama koje su pretrpjele zlostavljanje i koliko više govore o onima koji pitaju nego o bilo čemu drugom, objasnila je Dušica Popadić, direktorica Incest trauma centra – Beograd i predsjednica Evropske ženske mreže protiv seksualnog nasilja.

Ona ističe da kada je riječ o seksualnom zlostavljanju, svi vole da postavljaju pitanja „zašto, zašto…”, koja su u kontekstu seksualnog nasilja optužujuća, okrivljujuća, osuđujuća po osobu koja seksualno nasilje preživljava. Pa, da postavimo jedno onima koji ih postavljaju: „Zašto vam je teško da saosjećate sa ženom koja ima iskustvo seksualnog nasilja, znate li to o sebi?”.

Dušica Popadić objašnjava svu kompleksnost situacije u kojoj su se ove nesretne djevojke našle, razloge njihove višegodišnje šutnje i zašto su ovakva i slična pitanja nedopustiva i nikada ne smiju da budu postavljena osobama koje su pretrpjele seksualno zlostavljanje.

Njihovo je pravo da šute i da se obrate onome kome žele i kada to žele, a naše je samo i jedino da ih u ovoj borbi koja njih boli više nego naše cijelo društvo, bespoštedno podržimo i učinimo sve da im bude lakše da kroz taj pakao prođu jednom zasvagda.

Zašto su ćutale?

– Zato što su osjećale strah od počinioca koji ima moć i autoritet. Strah da im niko neće vjerovati, da će svi saznati da su seksualno zlostavljane, da će im se on osvetiti. Zato što su nepogrešivo u pravu da ljudi ne vole da im se neko povjeri o ličnom iskustvu seksualnog nasilja, ne žele „da slušaju teške teme”. Povjere se, a onda se to nikad više ne spomene ili im kažu „nemoj blatiti nevinog čovjeka, znam ga, zlatan je, ugledan, porodičan čovjek“.

Zašto su nastavile da idu u Aleksićevu školu i trpe maltretiranje?

– Zato što nisu osjećale da postoji izlaz. Zato što kad slušate oko sebe koliko je viceva o silovanju i onih s negativnim stavovima o ženama, znate da će rijetko neko stati uz vas.

Zašto ništa nisu rekle roditeljima i drugaricama?

– Zato što su osjećale stid i poniženost i opravdano su se plašile da im ni najbliži neće vjerovati, jer je tako, nažalost, najčešće u stvarnosti – da će ih osuditi i odbaciti. Zato što im počinilac često prijeti da će reći svima da su pristale, željele, tražile, izazivale, zaslužile seksualno nasilje. Zato što se osjećaju krivim, iako je krivica i sramota njegova.

Poslije ispovijesti glumica, mnoge žene su se ohrabrile

Prijava šest djevojaka koje su ispričale da ih je silovao i seksualno zlostavljao profesor glume Miroslav Mika Aleksić otvorila je Pandorinu kutiju seksualnih zlostavljanja o kojima su mnoge žene godinama ćutale… U protekle dvije nedjelje povećan je broj poziva na SOS telefon Autonomnog ženskog centra, ali ključno povećanje vidi se u broju žena koje se javljaju zbog nekog vida seksualnog nasilja koje su preživjele. Iskustvo ženskih organizacija je takvo da najrjeđe žene s nama kontaktiraju baš zbog ovog vida nasilja, iako smo znale da to ne znači da ono nije rasprostranjeno, već da ga i same žene najrjeđe prepoznaju, a i onda kada ga prepoznaju, o njemu najteže govore – priča za „Blic“ Sanja Pavlović iz Autonomnog ženskog centra. Žrtve, mahom, ovaj broj telefona pozivale su zbog fizičkog nasilja, međutim kako objašnjava naša sagovornica, kroz razgovor su otkrivale mehanizam psihološkog nasilja. O seksualnom nasilju, ukoliko ga je bilo, progovore tek kada se duboko uspostavi odnos povjerenja između žrtve i osobe sa kojom razgovara i to u nekim kasnijim razgovorima.

– Ni dan-danas nije neobično da žene koje dugo trpe nasilje u bračnoj zajednici ne prepoznaju seksualno nasilje kojem su izložene jer smatraju to sastavnim dijelom svojih bračnih „dužnosti“ i razmišljaju da je bolje da ga dočekaju u krevetu, nego da uđe i počne da bude nasilan prema djeci… – kaže Pavlovićeva.

Medijska pažnja slučaja mladih glumica koje je seksualno zlostavljao samozvani profesor glume Miroslav Mika Aleksić privukao je i pokrenuo i mnoge i aktuelne i davno zakopane traume seksualnog nasilja. O tome koliko je pokrenuo žene da pričaju o tome, kako kaže sagovornica, još je rano govoriti.

– U proteklim danima obraćale su nam najrazličitije žene, što potvrđuje da ne postoji profil žrtve. Riječ je i o starijim i o mlađim ženama, kao i činovima nasilja koji su se desili u dalekoj ili neposrednoj prošlosti. Najčešće im je zajedničko samo to da je nasilnik muškarac koji je bio u njihovom bliskom okruženju – partner, poznanik, otac, trener, profesor… Mnoge od njih koje su nas pozvale u ove dvije nedjelje su po prvi put potražile stručnu podršku, a neke su u tom telefonskom razgovoru i prvi put progovorile o onome što im se desilo. Stoga, zajedničko im je i da su se sve one osjetile pogođeno riječima u javnosti kojima su se osuđivale žrtve – osjetile su jaku identifikaciju sa glumicama i osude koje su stizale glumicama osjetila su kao da su upućene njima lično – naglašava sagovornica.

Kako dodaje, sve ovo govori o tome da je trauma seksualnog nasilja uvijek lična i intimna.

– Takođe govorimo o kolektivnoj ženskog traumi i iskustvima bola i poniženja koji su zajedničkim velikom broju žena. Zato je ovaj slučaj toliko važan za naše društvo, jer su mnoge žene odlučile da govore o svojoj traumi – svojim prijateljicama, porodici, svojim partnerima, SOS konsultantkinjama… Cjelokupno društvo, ali isto tako i institucije, već je sada, ali će i tek biti u narednom periodu, na testu solidarnosti i sposobnosti da čuje sve te glasove i da počne da im vjeruje, bez obzira na to da li dolaze od onih koje su poznate ličnosti ili od javnosti potpuno nepoznatih žena – naglašava ona.

Zašto slike na kojima se smije ništa ne znače, šta one zapravo govore?

– Postoji stručni termin „sindrom prilagođavanja” – morate se prilagoditi da biste traumu preživjeli. U periodu dok traje seksualno nasilje, naučite da krijete svoja osjećanja.

Zašto i kako je moguće da jedna od žrtava nastavi da ide na časove kod žene svog zlostavljača?

– Dok je seksualno nasilje tajna, dijete/adolescentkinja radi sve što od nje odrasli očekuju. Svi vole da postavljaju pitanja „Zašto, zašto…” koja su u kontekstu seksualnog nasilja optužujuća, okrivljujuća, osuđujuća po osobu koja seksualno nasilje preživljava. Pa, da postavimo jedno onima koji ih postavljaju – „Zašto vam je teško da saosjećate sa ženom koja ima iskustvo seksualnog nasilja, znate li to o sebi?”

Osumnjičen za silovanje i polno uznemiravanje

Miroslav Mika Aleksić (68), učitelj glume, osumnjičen je za silovanje ili polno uznemiravanja svojih učenica. On se tereti da je od 2008. do 2020. godine seksualno zlostavljao šest djevojaka. Sve one su ga prijavile policiji. Prema informacijama “Blica”, Aleksić se tereti za osam pojedinačnih silovanja svojih učenica – neke od njih je navodno silovao više puta – dok je čak sedam puta, kako se osnovano sumnja, izvršio krivično djelo polnog uznemiravanja. Zakon u Srbiji definiše polno uznemiravanje kao svako verbalno, neverbalno ili fizičko ponašanje koje ima za cilj ili predstavlja povredu dostojanstva lica u sferi polnog života, a koje izaziva strah ili stvara neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. Aleksić se krivičnom prijavom tereti da je djevojke, dok su bile maloljetne, obljubio uz prijetnju, a osnovano se sumnja da je prvu žrtvu seksualno zlostavljao još 2008. godine.


Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79