Zdravstveni sistem u BiH: Plaćamo osiguranje, a liječenje tražimo privatno
Građani Bosne i Hercegovine svaki mjesec uredno plaćaju doprinose, među kojima i obavezno zdravstveno osiguranje.
To osiguranje, barem na papiru, bi trebalo omogućiti pristup zdravstvenim uslugama kada zatrebaju. Međutim, stvarnost u BiH je sve, samo ne to.
Sistem je disfunkcionalan, spor i nepravedan i nije pretjerano reći da je riječ o jednom od najvećih poniženja koja vlast svakodnevno priređuje svojim građanima.
Uzmimo samo jedan primjer: trebate magnetnu rezonancu. U javnim zdravstvenim ustanovama, naručit će vas za šest mjeseci. Možda i duže. A do tada? Ako imate sumnju na ozbiljnu dijagnozu, vrijeme nije luksuz. I zato se većina odlučuje da plati privatno, jer znaju da u suprotnom riskiraju zdravlje, pa i život.
Ali šta je sa onima koji nemaju stotine maraka viška? Šta je sa ljudima koji preživljavaju od minimalca ili penzije? Njima je privatna klinika misaona imenica, a čekanje na red u javnom zdravstvu sudbina.
Sistem javnog zdravstva u BiH ne funkcioniše. Ili bolje rečeno, funkcioniše na štetu onih koji ga najviše finansiraju, običnih ljudi. Doktori, medicinsko osoblje, ima među njima i poštenih i profesionalnih, to niko ne osporava. Ali ono što najčešće dobijemo su neljubazni, nervozni, čak i bahati pojedinci koji vas tretiraju kao broj, a ne kao pacijenta.
S druge strane, kada iste te ljude sretnete u privatnoj klinici ljubaznost, osmijeh, profesionalnost. Jer tu se plaća.
Sramotno je da u zemlji gdje većina jedva krpi kraj s krajem, država nije u stanju obezbijediti ni osnovne preglede na vrijeme. Niko ne traži luksuz. Tražimo ultrazvuk, MR, CT, vađenje krvi. I to tražimo kao ljudi koji već plaćaju zdravstveno. Nismo mi korisnici milostinje, mi smo prevareni osiguranici.
Odgovornost za ovakvo stanje ne leži samo na jednoj adresi. Kriva je država, krive su entitetske vlasti, krivi su svi oni koji desetljećima drže zdravstveni sistem u šaci, koriste ga za uhljebljavanje rodbine i partijskih kadrova, a građane ostavljaju da čekaju, pate i na kraju plate privatno ono što su već platili javno.
Ovo nije više pitanje zdravstva. Ovo je pitanje dostojanstva. I svaka vlast koja se naziva demokratskom mora odgovarati za to što građani imaju ovakav tretman čekajući termin za pregled koji bi im mogao spasiti život.
