Zima nije iznenađenje, ali je sramota: Kako su zimske službe ponovo pale na ispitu
Snijeg blokirao ceste, aerodrome i gradove, dok nadležni još jednom gledaju u nebo umjesto u vlastite propuste
Snijeg koji je zahvatio Bosnu i Hercegovinu još jednom je razotkrio hronični problem domaćeg sistema – potpunu nespremnost zimskih službi i izostanak odgovornosti onih koji njima upravljaju.
Iako se padavine danima unaprijed najavljuju, scenarij je uvijek isti: kolone na magistralnim i regionalnim cestama, oborena stabla koja satima ostaju na kolovozu, sletanja vozila, blokirani autoputevi i paralizovan aviosaobraćaj.
Građani s pravom postavljaju pitanje – kako je moguće da se svake godine iznova ponašamo kao da snijeg u januaru dolazi nenajavljeno?
Da li su krive zimske službe koje nisu izašle na teren na vrijeme, ili oni iznad njih koji nisu osigurali dovoljno mehanizacije, ljudi, soli i jasne planove djelovanja? Ili je problem dublji i leži u političkim strukturama koje zimu posmatraju kao sezonski PR problem, a ne kao ozbiljan test sistema?
Posebno zabrinjava činjenica da su najkritičnije dionice – planinski prevoji, izlazi s autoputa, šumski pravci – ostale neprohodne ili opasne satima nakon prvih padavina.
To nije pitanje “teških uslova”, nego elementarne organizacije. Ako se zna da su određene dionice rizične, zašto mehanizacija nije bila raspoređena unaprijed? Zašto se reaguje tek kada se dese nepogode, a ne prije njih?
Zimske službe tvrde da nemaju dovoljno sredstava, nadležni da su “sve uradili po planu”, a političari se uglavnom ne oglašavaju dok se stanje ne smiri. U međuvremenu, građani gube sate u kolonama, rizikuju sigurnost i snose posljedice nečijeg nemara.
