Viši istraživač na austrijskom Institutu za međunarodnu politiku Vedran Džihić za Oslobođenje govori o rezultatima izbora u BiH i o karakteru etnostranaka
Potrebno je, prije svega, postaviti pitanje koliko su demokratski izbori u našem podneblju zaista demokratski i koliki je njihov legitimitet? Na ovom podneblju živimo neku vrstu fasadnih demokratija, koje karakterišu vladavina političkih stranaka i klijentelističko-nepotističkih struktura. To znači i manjak demokratije, a u takvom manjku demokratije se demokratski čin izbora uzurpira za vlastite svrhe.
Ovo u razgovoru za Oslobođenje kaže viši istraživač na austrijskom Institutu za međunarodnu politiku Vedran Džihić. On smatra da je izbornom činu, kao vrhovnom načelu demokratije, u Bosni i Hercegovini umanjen legitimitet.
Čime je umanjen taj legitimitet o kojem govorite?
– Proizvode se predizborne magle kojima se manipuliše javnom voljom. Tu je i konformizam, jer stranke raspoređuju fotelje i ostale prinadležnosti. Na snazi je i manipulisanje izbornim činovima. Kad postoji matrica koja stalno proizvodi krizu, onda su sva druga pitanja stavljena u drugi plan i tada etnopolitičke stranke imaju mnogo prostora za manipulaciju.
Monolitni blok
Kad sve to saberemo, čini mi se da je izborni čin u BiH svakako kompromitovan. On daje veće šanse strankama koje su na vlasti. Uz veliki napor je moguće doći do nekih promjena kao sada u Federaciji BiH, ali u većini slučajeva te mašinerije garantuju da će izborni čin ostati zarobljen. SNSD je postao pragmatični, oportunistički, klijentelistički monolitni blok, koji je u stanju da kontroliše ne samo izborni cilj nego i društvenu sferu. I zbog toga će ta stranka uvijek biti u prednosti u odnosu na svoje političke protivnike.
Nacionalno pitanje je ujedno i centralno. Ova matrica može da postoji i narednih 790 godina. Nema joj kraja i ne može samu sebe kritički da sagleda
Ne mogu da procijenim kakve su bile izborne manipulacije i da li ih je uopšte bilo. Ne znam da li je bilo aktivnog manipulatorskog rada na spiskovima. Opozicija tvrdi da jeste, vlast tvrdi da nije. Imamo ono što imamo: izbori su potvrdili Dodika kao predsjednika Srpske, a SNSD kao apsolutnog pobjednika. Počinje nova vrsta narativa: izborni čin koji ima manjak legitimiteta koristi se kao novo sredstvo izbornog legitimiteta u postizbornom periodu.
Da li to znači da je politička alternativa u BiH nemoguća?
– Ako nema političke alternative i ako se ona svjesno onemogućava, onda je izborni čin samo potvrda onoga što postoji.
Da li su pošteni izbori mogući u državi kojom dvadeset godina vladaju, kako kažete, etnopolitičke stranke?
– Teorijski mogu i to je ono što zamjeram međunarodnoj zajednici. Ako se koriste bonska ovlašćenja i ako se donose odluke o drugačijem modelu finansiranja izbora, onda je trebalo ići do kraja. To bi značilo elektronsko glasanje koje bi omogućilo da se sam čin glasanja očisti malicioznog uticaja. Elektronsko glasanje ne može da spriječi sve ono što se proizvodi prije glasanja, ali može da spriječi zloupotrebe tokom izbornog dana. Ako imamo dominantne etnopolitičke tonove i ako imamo već nekoliko generacija koje su stasavale u takvom ambijentu, onda je zaista i filozofsko pitanje da li je moguće prevazilaženje stanja koje postoji.
image
Vedran Džihić: Najbolji su oni koji su poslušni
Pa, da li je moguće?
– Teško je, ali nije nemoguće. U takvim društvima postoji jedna kardinalna slabost: takve politike zapostavljaju svakodnevne probleme građana. Te politike sugerišu da je nacionalno pitanje ujedno i centralno pitanje. Uvijek se radi o tome da je neko ugrožen i da treba spasavati srpsku, hrvatsku ili bošnjačku naciju od nestanka. To vidimo i u Mađarskoj i kod nekih drugih evropskih desničara, ali je ovdje to toliko dovedeno do ekscesa da su svakodnevni problemi stanovništva u potpunosti zapostavljeni.
Zajednička odgovornost
Većina stanovništva vidi da su ti carevi goli i pitanje je kada će doći trenutak provale gnjeva i nezadovoljstva zbog situacije u kojoj većina živi. Život u Bosni i Hercegovini nije život vrijedan čovjeka, život vrijedan života, život vrijedan življenja. Na putu ka Banjoj Luci čuo sam na radiju da je vazduh u Sarajevu i dalje užasan. To je pitanje koje etnopolitika ne može da dotakne. Etnopolitika anestezira svaki otpor.
Zašto tog otpora nema tamo gdje bi moralo da ga bude: među studentima i među intelektualcima?
Mladi imaju veliku količinu pasivnog odnosa prema svemu što dolazi sa strane, ali samo u sferi privatnog
– To je pitanje umrtvljavanja svake progresivne kritičke energije. Mi imamo utemeljenu slabost prema autoritarnom hodu. Poslušni smo i disciplinovani. Tome su nas naučili i socijalistički i komunistički sistem. U takvom društvenom kodu, koji je postojan i koji je obrazovao naš mentalitet, dolazi do okoštavanja pojedinaca kao političkih subjekata. Najbolji su građani oni koji su poslušni.
Kolika krivica je međunarodnog faktora za takvo stanje u BiH?
– Rodno mjesto dejtonske BiH nisu ni Sarajevo, ni Banja Luka, ni Mostar, ni Konjic, ni Jajce, nego Dayton. Međunarodna zajednica je suštinski upisana u bitisanje Bosne i Hercegovine nakon 1995. godine. Ne možemo da igramo ping-pong igru u kojoj lokalne zajednice dosta toga delegiraju strancima, a stranci veoma cinično potcrtavaju da je ovo naša zemlja i da moramo našu zemlju da uzmemo u svoje ruke. Niti je odgovornost samo na nama, niti je odgovornost samo na međunarodnoj zajednici. Odgovornost je zajednička.
Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79
