Zahiragić opet prozvao Konakovića: “Veliki turban, a mala glava”
Haris Zahiragić, mladi član SDA osuo je paljbu po bivšem stranačkom kolegi Elmedinu Dini Konakoviću koji je nakon izlaska iz SDA osnovao stranku Narod i pravda.
Harisov osvrt prenosimo u cjelosti:
Haris Zahiragić osudio podršku Bh. povorci ponosa, pozvao ministre iz SDA da se ograde
VELIK TURBAN A MALA GLAVA:
Danas je Vučić prilikom posjete Banja Luci, između ostalog, kazao kako je Trebinje “jedan od najljepših srpskih gradova”! Naravno, na takvu šovinističku izjavu odmah je adekvatno reagovala SDA.
SDA: Vučić mora naučiti da Trebinje niti je bilo, niti će bilo kada biti „srpski grad“
Dodik je tim povodom izjavio da su RS i Srbija dvije srpske države, na šta su oštro i ispravno reagovali Šefik Džaferović koji je poručio da RS može biti samo entitet unutar Bosne i Hercegovine ili da ga nema nikako, Željko Komšić i njegov DF koji su poručili da Republlika Srpska nije subjekt međunarodnog prava, nego posljedica genocida – te mnogi drugi relevantni politički dužnosnici.
Elmedin Konaković je, kao što vidite, također reagovao, ali ne na Vučićeve ili Dodikove izjave i poteze, nego na Izetbegovića radi reakcije SDA. Nevjerovatno! Silno čovjek želi na Izetbegovićevo mjesto, nesvjestan da se država i narod ne mogu voditi iz sarajevskih kafića i putem Facebook statusa. Naš narod je davno kazao za takve: “Velik turban, a mala glava.”
Otišao je korak dalje, i u maniru Dževada Galijaševića, optužio SDA zato što se broj Bošnjaka od popisa iz 1991. do popisa iz 2013. godine smanjio sa cca. 5000 na 1000.
Dakle, nije kriv presuđeni velikosrpski režim, nije kriva presuđena tzv. “vrs”, nisu krivi najgori ratni zločini i protjerivanje nesrpskog stanovništva – kriva je SDA i Bakir Izetbegović koji je btw. postao Predsjednik SDA tek prije par godina.
Ponijelo ga valjda, jer je neki dan uspješno okrivio SDA za loš politički status i broj bošnjačkih glasova u Višegradu. Komparirao je tom prilikom broj glasova od izbora 1997. sa brojem glasova na posljednjim lokalnim izborima.
Nema on pojma da se tada moglo glasati u odsustvu i da je od tada do danas više puta promijenjen Izborni zakon kao i Zakon o prebivalištu – naravno glasovima njegovih partnera iz SDP-a.
Istina je da se moglo i moralo više raditi na povratku – to jeste ozbiljnije i sistematičnije, ali nije lahko natjerati ljude koji su bili u logorima, koji su ostali bez najbližih, čije su kuće zapaljene, a oni u zbjegu protjerani, da se vrate živjeti pod režim u entitet Rs u kojem vlada aparthejd.
Količina spremnosti da iskrivi istinu radi političkih poena ili njegovo elementarno neznanje – ne znam šta je opasnije od to dvoje, moglo bi biti pogubno za naš narod i državu ako bi on ikada dobio priliku da se bavi ozbiljnom politikom.
Njegova mjera je, sada sam sigurniji nego ikada, da se bavi kantonalnom politikom, i to na mahalski način “u ZOI-u fikno tele” ili “u VIK-u prodavao med”. Dobro, istini za volju od ruke mu ide i selektivna borba protiv kantonalne korupcije i kadrova koje je on postavljao i držao na tim funkcijama godinama unazad.
Volio bih da ne moram pisati ovakve statuse, da se ne bavimo jedni drugima dok se homogeniziraju nacionalne politike u regionu koje uvjek imaju najdublje refleksije na našu Državu. Međutim, kada vidim ovakve statuse – koje je Abdulah Sidran najbolje definisao kao đubraluk, kao i to da ih često lajkaju i neki dobronamjerni ljudi, jednostavno osjećam kako nemam pravo i luksuz na njih prešutjeti!
