Švicarski život kroz oči Sarajlije: Struju plaćam svaka dva mjeseca
Bahrudin Dević, Sarajlija po rođenju, već gotovo dve decenije živi u Švicarskoj, u gradiću Niederuzwi. Njegova priča o odlasku iz Bosne i Hercegovine i životu u Švicarskoj pruža uvid u razlike između života u dvije sasvim različite sredine.
Davne 1989. godine, Dević se školovao za vojnog oficira u Beogradu, ali početkom rata vratio se u Sarajevo.
Nakon završene gimnazije, radio je u Državnom arhivu u Sarajevu za tada solidnu platu od 800 maraka. Međutim, životne okolnosti naveli su ga da donese odluku o odlasku u Švicarsku.
“Ostavio sam Sarajevo ne u potrazi za boljim životom, već za normalnim životom. Nisam imao stručno zanimanje i nisam završio fakultet. U početku nije bilo lako”, priča Dević.
Godinama kasnije, Bahrudin Dević i dalje radi u Švicarskoj, kao domar u jednoj školi, a sa sobom je poveo i svoju suprugu Vesnu i kćerku Unu.
Za Devića, život u Švicarskoj znači pristojan životni standard.
“Ako radiš na pravom mjestu, možeš pristojno da zarađuješ. Ali sve zavisi koliko ti zaista treba. Uvijek sam išao korak po korak”, dodaje.
Upoređujući životni standard u Švicarskoj sa onim u Sarajevu, Dević napominje da je u Švicarskoj veći bar deset puta.
“Kada se usporede troškovi i ono što prosječna plata od 6.600 franaka (13.630 KM) omogućava u Švajcarskoj, shvatimo da je ovdje mnogo lakše živjeti”, kaže Dević.
Deviza u Švicarskoj se smatra malom, što omogućava mnogim porodicama da otplaćuju kredite za stanove.
Dević također dijeli razlike u pojedinim aspektima života u Švicarskoj, kao što su zdravstveno osiguranje, porezi i školski sistem. Dječiji vrtići su obavezni i besplatni, kao i osnovna škola. Struja se plaća svaka dva mjeseca, a porezi se obračunavaju na godišnjem nivou, uz određene olakšice.
Velika je stavka u kućnom budžetu – zdravstveno osiguranje. U Švicarskoj, kaže Dević, nema osnovnog paketa koji podrazumijeva porodičnog doktora, nego to košta oko 300 eura (više od 586 KM) mjesečno, a plaćaju svi. Postoji i dodatno izdvajanje za liječenje, a cijene toga su različite od kantona do kantona, dok je za djecu mnogo povoljnije – oko 50 posto od osnovne cijene za odrasle.
Dobra stvar je da oni s malim platama na kraju godine dobiju povrat novca uplaćenog za zdravstveno osiguranje, što vrijedi i za porez na male plate.
Dević je govorio o još nekim stvarima koje su u Švicarskoj drugačije nego u ovim krajevima.
“Svi dobijaju kompletnu platu. Znači, nema odbijanja poreza, a na kraju godine sam plaćaš davanja državi. Ali, ni to nije isto za sve. Svako kada dođe ovdje regularno, najprije dobije B vizu i njemu se porez odbija svakoga mjeseca, a onaj ko ima stalni boravak, C vizu, plaća porez na kraju godine ili porodični porez “, objašnjava on.
Dević je također istakao važnost podrške i brige o sreći porodice u svom životu.
“Nismo ovdje zbog novca. Ova zemlja pruža mogućnosti za kvalitetan, miran život i bolje obrazovanje za našu djecu. Sreća naše djece je uvijek na prvom mjestu”, zaključuje Dević.
Iako je Sarajlija, Švicarska je, kaže, njegov dom i život. Ispričao je anegdotu kada je jednom prilikom sreo prijatelja iz školskih dana na aerodromu.
Ovaj ga je pitao “Gdje ćeš?”, a Bahro mu je, čekajući let za Švicarsku, odgovorio: “Idem kući”
Shvatio je, kaže, da tamo pripada. Voli s porodicom posjetiti rodno Sarajevo i rodbinu u Srbiji.
Ljetuju u Istri, dvije sedmice svake godine, a mogu sebi priuštiti i odlazak na more dva puta godišnje.
“Pritom ne govorim ni o kakvom luksuzu, već o normalnom odmoru. Nisam ja pravi gastarbajter, ne skupljam novac da se vratim u Sarajevo. Ovdje sam svoj na svome. Rado ću uvijek dolaziti i u Sarajevo i u Beograd, ali samo turistički. I kada odem u penziju, neću se vratiti, ali ću sigurno više vremena provoditi tamo.
Ako jednom i poželim vratiti se za stalno, tada ću razmišljati o kupovini stana. Neću graditi vikendicu pa da me čeka 20 godina”, objašnjava Bahrudin, piše Kurir.
On smatra da je problem gastarbajtera iz ovih krajeva što žive na dvije stolice – grade u domovini, a žive u inostranstvu.
“To su radili i naši roditelji. Zato im je sve skupo”, kaže.
