U gradiću Rudo zatvorena jedina mesara, ćevabdžinica i banka, te gradska kafana. Na redu i apoteka

Za samo tri mjeseca u gradiću Rudo zatvorene su jedina mesara, ćevabdžinica i banka, te gradska kafana, a sve su glasnije priče da poslednje dane odbrojavaju i apoteka i poljoprivredna zadruga.

Rudo, već odavno nema pekaru, kiosk, restoran, supermarket, bioskop, aktivan dom kulture.

Sav društveni život se svodi na dvije kladionice, tri slabo posjećena kafića i četiri male, ne baš naročito snabdjevene prodavnice mješovite robe.

Za sve ostalo, Ruđani moraju putovati u Višegrad, udaljen više od 40 kilometara, a s obzirom na brdovit teren, to putovanje zna potrajati i čitav sat.

– Ako se u prvi razred osnovne upiše samo 12 đaka, a u srednju školu isto toliko, onda je jasno kakva nam je perspektiva – kaže Novak Jakovljević, fizioterapeut u Rudog, koji ozbiljno razmišlja da napusti zavičaj i preseli se u – Afriku.

Naime, njegova supruga Penina Muriasi, zbog ljubavi je iz Nairobija, glavnog grada Kenije, došla u Rudo, gdje se majci nedavno pridružila i njena desetogodišnja kćerka. Ali, mlada porodica ozbiljno razmišlja da krene u suprotinom pravcu.

– Svi kažu Afrika, ovo ono, ali Najrobi je jedan od najbrže rastućih gradova, a moj zavičaj, na žalost, umire. Nisam siguran da će naša kćerka, ako ostanemo ovdje, dočekati da ide u srednju školu u Rudo. Vjerovatnije je da će se škola zatvoriti i da će morati svaki dan putovati u Višegrad, kao što već danas putuju gimnazijalci iz Rudog – kaže Novak.

– Sve se zatvara, ništa se ne otvara. Kad je već tako, trebalo bi i opštinu zatvoriti. Šta će nam – kaže Marko.

Posebno je, kaže, tužan, što je zatvorena gradska kafana “Larijako”, u kojoj je kao mladić radio.

– Gazda je zatvorio svoju kafanu i sad radi u hotelu. A ona tri kafića, što ih još imamo samo tavore, i to tako što isti konobari jednu smjenu rade u hotelu, a drugu u kafiću – kaže Novaković.

– Oni to ne mogu zaraditi, jer je dnevni pazar u hotelskom restoranu, koji jedini radi, od 600 do 1.000 KM – tvrdi Novaković.

Ovaj privatni prevoznik odnedavno je predsjednik Narodnog fronta u opštini Rudo. Očekivano, on za sve krivi lokalnu vlast koju drži Dodikov SNSD.

– Toliko su uništili Rudo da sam morao da se politički angažujem, mada nikad nisam ni slutio da ću se time baviti. Ali, ne mogu da skrštenih ruku gledam kako sve oko mene propada – kaže Novaković.

Dodaje da već godinama ne može da prođe na tenderu za prevoz đaka, jer lokalni SNSD ima svoje favorite.

Ima SNSD, tvrde rijetki opozicionari u Rudom, svoje favorite i u mnogo krupnijim poslovima.

Hotelske sobe su skockane pod konac, ali gostiju nema. U opštini Rudo, koja je po popisu iz 2013. imala 7.747 stanovnika, danas „za stalno“ živi oko 4.000, a u samoj varoši manje od 1.000 ljudi.

U doba socijalističke Jugoslavije Rudo je bilo poznato kao mjesto osnivanja Jugoslovenske narodne armije, jer je u ovom mjestu prvi put postrojena Prva proleterska brigada.

Glavni gradski trg je krasio bronzani kip Josipa Broza Tita, onaj Augustinčićev, kakav i danas stoji u Kumrovcu.

Na vijest o zatvaranju banke i kafane u Rudom, reagovao je i Ibrahim Prohić, psiholog i analitičar iz Sarajeva.

– Grad koji nema pozorište nije grad. Grad koji nema banku nije ni varoš, a varoš koja nema ni kafanu nije ni kasaba – napisao je Prohić na jednoj društvenoj mreži.

On je dešavaja u Rudom ocijenio kao “civilizacijski iskorak, ali u pogrešnom smjeru”, te kao “sunovrat u Srednji vijek”.

– U uređenom društvu to bi bila top vijest, alarm za javnost i vlast. Ovdje, u BiH će to proći neprimjetno – poručio je Prohić.