Dosta nam je sukoba i vrijeme je da jedni s drugima govorimo konstruktivno
Mirsad Hadžikadić, predsjednik Platforme za progres i kandidat za člana Predsjedništva BiH, govori o predizbornoj kampanji i najavljuje promjene
TOKOM PREDIZBORNE KAMPANJE KOALICIJA DRŽAVA PREDSTAVILA JE PROGRAM “RED. RAD. MIR”. KAKAV JE TO PROGRAM I ŠTA OČEKUJETE OD KAMPANJE?
– To je slogan koji reflektuje naš program. Red se odnosi na pravosuđe, poštivanje propisa, Ustava, zakona i želimo biti svi isti pred zakonom. Rad se odnosi na ekonomiju, na našu mogućnost da zaradimo više, a i da poslovi budu kvalitetniji, da nemamo razloga odlaziti, a da imamo da se vratimo u BiH. Također se odnosi i na uslove privrede, da privrednici imaju mogućnost da ne plaćaju prevelike parafiskalne namete, da su porezi u skladu s njihovim mogućnostima. Što se tiče mira, odnosi se na bezbjednost i sigurnost na vanjskom i unutrašnjem nivou. Dosta nam je sukoba i vrijeme je da jedni s drugima govorimo konstruktivno, da dođemo do novog društvenog dogovora i snaga koje žele dobro ovoj državi. To je ta poveznica za rad, red i mir.
PORED PLATFORME ZA PROGRES, KOALICIJU DRŽAVA ČINE NEZAVISNI BLOK, POKRET RED, POSAVSKA STRANKA… NAJAVILI STE DA ĆETE BITI VELIKA PROMJENA NA OKTOBARSKIM OPĆIM IZBORIMA. KAKVE PROMJENE NUDITE?
– Mi sada imamo šest stranaka u koaliciji. Bilo ih je više koje su željele ući, ali nismo smatrali da u ovom momentu one odgovaraju našoj ideološkoj odrednici. To su Platforma za progres, Nezavisni blok, Pokret Red je sada, Zeleni BiH, tu je i Posavska stranka, zatim Savez demokratskih snaga i u RS-u i FBiH, a također imamo i Naprednu demokratsku stranku sa Ilidže koja djeluje i u Hercegovini.
Ono što imamo je kohezivnost i svi smo prihvatili pet principa Platforme za progres i dodali još neke koji se odnose na način na koji ćemo graditi državu. Vjerujemo u obrazovanje, a također i da napredne, moderne tehnologije, poveznice sa svijetom mogu donijeti napredak i ovdje. Obrazovanje utiče na ekonomiju, platu, na bruto društveni proizvod, na stanje demokratije u državi, stanje pravosuđa, a mi to vidimo kao okosnicu svega.
ČESTO IMATE PRILIKU RAZGOVARATI S BH. DIJASPOROM, NEDAVNO STE IMALI I TRIBINU U STUTTGARTU. KAKAV JE NJIHOV STAV S OBZIROM NA TO DA SE PREMA POSLJEDNJIM PODACIMA ZA IZBORE PRIJAVIO MANJI BROJ LJUDI NEGO PRIJE?
– S dijasporom radimo od 2018. Lično sam u dijaspori proveo 29 godina, dva od tri naša potpredsjednika su iz dijaspore, tri člana Predsjedništva također. Prije početka kampanje imali smo 16 dana u dijaspori, također posjetili pet država i 12 tribina. Njihova poruka je da se osjećaju iznevjereni od države, jer ih ne smatra ravnopravnim partnerom, a oni su njeni građani. Željeli bi da doprinesu, a država im kaže “nemojte”. Šaljite pare, dođite vi, ali ne treba nam vaše znanje, vaše veze, čak i investicije, jedino ako ćete prihvatiti korupciju koja je ovdje prisutna. I danas dobivam poruke od ljudi koji kažu “registrovao sam se, nisam dobio listić” ili, recimo, “supruga je dobila, ja nisam”, “poslao sam papire, nisu mi prihvatili registraciju, jer traže milion drugih dokaza”. Ne krivim Centralnu izbornu komisiju, jer CIK radi ono što može, mislim da je to politika koja ne želi glas dijaspore.
KOALICIJA MLADIM LJUDIMA ŽELI DATI PRILIKU DA POKAŽU ZNANJE, NA KOJI NAČIN ĆETE IH MOTIVIRATI I BORITI SE DA ZAUSTAVITE NJIHOV ODLAZAK VAN GRANICA BIH?
– Kada tokom kampanje idemo po gradovima, najviše me obraduje kada mi mlada osoba priđe i kaže “vi ste naš kandidat, kandidat mladih”. Jako razumijem mlade, cijeli život kao profesor radim s njima, moj zadatak je da ih spremim za život na najbolji mogući način u skladu s njihovim mogućnostima. Dajemo im priliku, tri člana našeg Predsjedništva su predstavnici mladih od 17. Gdje god možemo, nastojimo da imamo što više mladih u redovima, što ne znači da nema ostalih, ali se fokusiramo na njih, jer ako njih izgubimo, izgubili smo državu. Sjećam se kada se Jugoslavija dobro uzdrmala, to je bilo kada su bili studentski protesti, jer kad studenti izađu na ulicu, to je mnogo drugačije. Koalicija mladim ljudima ne može ništa obećati, jer bi bili neodgovorni s obzirom na to da ne odlučujemo o tome, ali ćemo se boriti da nova radna mjesta budu kvalitetnija ako bude onako kako želimo za mlade ljude. Jedna od šest industrija na koju želimo da se fokusiramo su napredne ili informacione tehnologije, tu su mladi, to je njihovo područje. Ne moramo biti jaki u bazičnim istraživanjima, ali ako prihvatimo bazična i primijenjena istraživanja drugih, što znači otvorenost ka svijetu, odlični univerziteti, slanje ljudi vani i njihov povratak, kreiranje investicionih fondova za startupe, ukidanje poreza prvih tri do pet godina, kreiranje prostora za freelancere, možemo imati ljude koji će ovdje kreirati firmu, a tržište je cijeli svijet. Nas ima manje od tri miliona i ono što pravimo, treba biti rijetko i skupo, a zato moramo imati najveći kvalitet ljudi, kao i najkvalitetnije univerzitete.
U BIHAĆU STE NEDAVNO REKLI DA SU OVI IZBORI POSLJEDNJA ŠANSA DA SE STVARI U BIH PROMIJENE. ŠTA ĆETE UČINITI UKOLIKO POSTANETE ČLAN PREDSJEDNIŠTVA BIH DA SE NAPOKON U BIH DESE PROMJENE I DA LI JE TO UOPĆE MOGUĆE?
– Mislim da ovo nisu izbori, ovo je referendum o budućnosti BiH. S jedne strane imamo grupacije stranaka ili stranke koje tvrde da su etnonacionalne ili građanske. U to ne vjerujem. Vidim interesne grupe koje žele vlast. Mi smo alternativa zato što djelujemo principijelno, bar tako želimo i nastojimo ljude naučiti principima.
Nisam političar, ja sam profesor u pristupu životu, moj zadatak je da omogućim ljudima da budu najbolja verzija sebe. To znači, gledajući mene kao primjer da se može biti čist u politici, ne moraš biti u politici zbog svog ličnog interesa. U Americi sam imao više novca, više uticaja na političko, ekonomsko kretanje u SAD-u, nego što ću imati u BiH, čak i kao član Predsjedništva, ali taj osjećaj duga prema domovini je ogroman. Mislim da svojim primjerom mogu podstaći mlade i ljude iz dijaspore da se vrate i utiču na ove prostore.
KAKO POBIJEDITI NACIONALIZAM U BIH?
– Iako mediji nisu krivi, ali bih iskreno više volio da u medijima ima što više pozitivnih priča. Nedavno sam bio u Kozarcu, Banjoj Luci, Prijedoru, Širokom Brijegu i nikad nisam doživio nikakvu neugodnost. Međutim, kada pogledam vijesti, otvorim novine, djeluje drugačije. Ti ljudi koji koriste nacionalizam za ličnu ili stranačku dobit, dobijaju prostor i to mi je pomalo žalosno. Malo ima nacionalista, a ima ih, manje kod političara, više u narodu koji su to čuli od političara, pa misle da je to tako, a političari ih vode u ambis zbog ličnih interesa. Da imamo sistem pravosuđa u kojem svako plaća cijenu za ono što je uradio, bilo bi drugačije. Moj zadatak je da pokažem ljudima da se ne odustajući u bilo kojem segmentu od BiH, može normalnim razgovorom i normalnim ljudima postići mnogo više za državu i narod. Mislim da će rezultat biti mnogo bolji nego što naši protivnici misle samo ako se ljudi ohrabre, trebaju znati da je promjena moguća i da se svaki glas računa, jer je on odgovornost osobe da kaže kakvu budućnost želi.
