Duško je ultramaratonac koji je povezao Vukovar i Srebrenicu: Svaka nevina žrtva zaslužuje pijetet

Duško je odlučio kako se neće predati pred dijagnozom PTSP-a, a upravo u trčanju je otkrio svoj izlaz iz vrtloga ranjenoga uma, a s vremenom je trčanje posve zamijenilo farmakološku terapiju

Ove godine istrčan je jubilarni 10. Ultramaraton Vukovar – Srebrenica čiji je idejni začetnik i stalni sudionik Duško Štrbac, hrvatski branitelj koji je u Domovinskom ratu izgubio brata, nakon čega je izlaz iz PTSP-a pronašao u trčanju i povezivanju zaraćenih strana, tražeći priznanje svake civilne žrtve rata, a za njega su Srebrenica i Vukovar svakako ključni simboli ratnih stradanja koje je danas potrebno jasno osuditi, a nevinim žrtvama odati dužno poštovanje.

Umirovljeni hrvatski branitelj Duško Štrbac, podrijetlom iz Pakraca, bio je nakon okončanog rata najprije pacijent, a potom je vlastitom odlukom postao šetač, pa trkač, potom maratonac, nakon što je shvatio da mu PTSP, ali i psihofarmaci koje je pio zbog ratnih trauma, oduzimaju većinu životnih radosti. Kao hrvatski branitelj, prošao je pakao Domovinskog rata na području rodnog Pakraca, na samom početku sukoba, 1991. godine, u gradu u kojem je i rođen 1959. godine. Nakon što je u ratnom sukobu izgubio brata kojem je predao ulogu zapovjednika na pakračkom području, život Duška Štrpca postao je otvorena rana koju su liječnici u Zagrebu nastojali zaliječiti tabletama, ali to za njega nije bio život. Otkrio je da je za njega trčanje život, ne samo bijeg, nego i izlaz, i od tada trči maratone, od Srebrenice do maratonskog polja u Ateni preko Pariza, Berlina, Bratislave, Rima, Venecije, Maroka, Istanbula pa sve do pokušaja optračavanja Balatona. Trčao je maraton za sv. Ivana Pavla od Solina do Vatikana 1.130 kilometara u 13 dana, trku od Beča do Budimpešte pa do Zagreba, itd…, a svoje uspješno istrčane i neistrčane maratone jednako cijeni.

Trčati je počeo u siječnju 1999. godine i trči već 22 godine, otkada je, što u treningu, što u utrkama, pretrčao 80.000 kilometara i oko 80 maratona, a uglavnom sudjeluje na memorijalnim trkama koje su posvećene hrvatskim braniteljima.

U bivšoj Jugoslaviji Duško Štrbac završio je zagrebački studij strojarstva, a početak rata zatekao ga je na mjestu profesora u srednjoj školi u Zagrebu.

Iako „sumnjivog” obiteljskog imena kojeg je bilo teško, ali i hrabro u ratnoj Hrvatskoj nositi s obzirom na sve okolnosti, Duško nije dvojio za koju stranu u sukobu se odlučiti, kao ni njegov brat i roditelji.

Iako nije bilo ugodno, a ni sigurno, u ratnoj atmosferi svakom tko bi se osjetio „od domovine pozvan” pojašnjavati kakvo ime nosi i kako se osjeća, Duško je i danas ostao čvrst u svojim uvjerenjima jer, kaže, on svoj životni put i opredjeljenje nije dužan pred nikim opravdavati.

„Svakom nastradalom civilu potrebno je odati počast, bez obzira na kojoj se strani u ratnom sukobu nalazio. Svaka nevina žrtva zaslužuje pijetet i to je jedini način da budemo bolji ljudi i gradimo zajedničko bolje sutra”, rekao je za Anadolu Agency (AA) Štrbac.

Duško je odlučio kako se neće predati pred dijagnozom PTSP-a, a upravo u trčanju je otkrio svoj izlaz iz vrtloga ranjenoga uma, a s vremenom je trčanje posve zamijenilo farmakološku terapiju. Štrbac je terapiju lijekovima prekinuo bez znanja liječnika, što nije preporučljivo za svakoga, ali pretrčani kilometri su mu davali sigurnost i vjeru da je na pravom putu. Najprije je počeo šetati od svog stana u zagrebačkoj Dubravi, gdje i danas živi s obitelji, a potom polako trčati kako bi razbistrio misli i suočio se onim najcrnjim koje mu negiraju svaku vrlinu i ljudskost te sugeriraju krivnju za smrt brata.

Ovaj vitalni 62-godišnjak, preplanulog tena od zadnjeg ultramaratona od Vukovara do Srebrenice, istrčao je u svojoj karijeri maratonca brojne trke.

Duško je idejni začetnik ultramaratona Vukovar – Srebrenica, na ideju je došao prije 2012. godine, a kada je okupio ekipu za trčanje, obratio se Vijeću bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba koji su u ovom projektu vidjeli način da se povežu dvije najveće rane hrvatskog i bošnjačkog naroda, time i dva naroda, svojevremeno i zaraćena, a to su Ovčara i Potočari.

„Ultramaraton ne trčim samo zbog sebe i zbog brata kojega sam izgubio u Domovinskom ratu, trčim ga zbog svih branitelja koji su se našli u paklu PTSP-a, zbog misli koje uništavaju životnu radost, ali i lijekova koji se nude kao rješenje, a lijekovi to sigurno nisu, iako su pomoć u suzbijanju bolesti, kada je čovjeku najteže. Ultramaraton trčim kako bih ukazao na potrebu osude zločina nad svim nevinim civilima i zarobljenicima, bilo kojoj strani pripadali”, istakao je Štrbac.

Štrbac kaže kako trčati prema Srebrenici od Vukovara nikada nije bilo lako, ne samo zbog vrelog sunca ili kiše, posebno vjetra koji jako otežava trčanje i nezgodnog terena, nego upravo zbog etapa kojima su prolazili u Republici Srpskoj, gdje se u ovih deset godina Ultramaratona ponekad moglo čuti razne povike mržnje i dobacivanja.

„Balije! Završite ćete i vi pod zemljom u Srebrenici”, dovikivali bi im pojedinci, kako Duško kaže „hrabri pojedinci u prolazu u automobilima”.

„Naučio sam na uvrede, ali naučio sam i ne reagirati jer oni koji se tako ponašaju zaslužuju sažaljenje”, smatra.

Slovenac Zmago Horvat, također prekaljeni maratonac iz Maribora, sudjelovao je na Ultramaratonu tri puta u zadnjih pet godina, no što zbog pandemije, što zbog osobnih obaveza, nije bio u prilici kontinuirano trčati, iako je plan da će nastaviti sa sudjelovanjem narednih godina. Cilj Duška Štrpca je okupiti što više maratonaca kako bi ovaj ultramaraton bio što više međunarodni.

Boban Pantović iz Beograda je ove godine po prvi put sudjelovao na zadnjoj etapi do Potočara, no najavio je kako će sljedeće godine sudjelovati na svih pet etapa, od Ovčare do Potočara, ukoliko to okolnosti dopuste.

Na ovogodišnjem ultramaratonu sudjelovalo je više trkača, uz Štrpca trčali su Dražen Ćućić, Robert Kasumović, Elvir Rakipović, a na pojedinim dionicama priključivali su se i ostali, hvalevrijedni maratonci.

Pretrčali su pet dionica od Vukovara do Srebrenice ukupne dužine 225 kilometara, a o njima je snimljen i dokumentarni film koji se u vrijeme obilježavanja Srebreničke tragedije emitira na Hrvatskoj radioteleviziji.Ultramaraton se održava od 2012., a maratonci u pet etapa od Vukovara, s Ovčare, preko Vinkovaca, Brčkog, Janje i Zvornika pa do Srebrenice, Potočara, pretrče 227 kilometara.

Redovito ih prime Majke Srebrenice, sudionici su protokola u Potočarima, a Duško s ponosom ističe kako ih je jedne godine primio i gradonačelnik Srebrenice, dok ih je ove godine na ultramaraton ispratio vukovarski gradonačelnik, što pokazuje kako maratonska upornost može graditi bolje sutra.


Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79