Enis Bešlagić: Postali smo nacija koja se prilagođava primitivizmu

Regionalna i bosanskohercegovačka glumačka zvijezda i TV voditelj Enis Bešlagić uvijek otvorenog uma i srca govori ono što misli. Gledaoci ga sada imaju priliku gledati u novoj RTL-ovoj seriji “Blago nama”, u kojoj glumi Jadranka.

Nema šale

To nam je bio samo povod za razgovor s Bešlagićem, koji itekako ima šta reći o svemu oko nas. Živi na relaciji BiH – Hrvatska, a za “Dnevni avaz” iskreno je govorio, ne samo o projektima na kojima radi, već i situaciji u kojoj se čitav svijet jedva snalazi, a to je pandemija koronavirusa, s posebnim osvrtom na našu državu, koja je, prema svemu sudeći, zakazala u ovoj bici.

– Drago mi je da je serija „Blago nama“ već pokupila prve simpatije, ali nije ni čudo zato što je serija namijenjena generacijski za veći spektar publike. A i aktuelna je, sa svim dešavanjima i događajima koji su oko nas. Nije čudo što je tako brzo i zavoljena. Likovi su jednostavni, njih svakodnevno vidimo kod nas, pristupačni su. Nemamo neke masovne scene. Većinom je to svedeno na nekoliko likova koji su u kadru i zahtijeva laganu glumačku igru – govori nam Bešlagić.

Ističe da je ta uloga prilagođena njemu.

– Naravno da Jadranko ima tu moju energiju i zaigranost. I, ako mogu povući paralelu između Jadranka i mene, bila bi to zaigranost i gdje se on u nekim situacijama ponaša djetinjasto. Možda i ja tako znam nekada napraviti. Ali taj odnos njegov prema djetetu, igra, zabava prijateljstvo, tu neke sličnosti mogu pronaći. Ali za razliku od Jadranka, ja mnogo više radim, tako da… Ali energetski se slažemo – kroz smijeh kaže Bešlagić.

O projektu “Superpar”, koji, također, radi u susjednoj Hrvatskoj, govori da je u završnoj fazi prije početka snimanja.

– Pripreme su u toku. Non-stop smo se oglašavali, da bi se parovi prijavljivali. Očekujem i ove godine neke zaista zanimljive parove. Nadam se da će neko, možda, doći iz BiH, pa da se da i tog šarenila. Nadamo se da ćemo, uz sve ove mjere koje su oko nas i pandemiju, uspjeti da završimo taj projekt, jer nije lako okupiti toliki broj ljudi na jednom mjestu. Sreća je ta što su svi ti ljudi u kući zajedno pa nema nekog kretanja u vanjski svijet. Osim nas okolo koji radimo. Druga sezona je prošla odlično pa sada svi očekuju mnogo od treće. Ono što mogu najaviti su nove igre koje su raznovrsne, zabavne i da će biti opet sigurno duhovito, i opet u granicama i normalnog i gledanog i moralnog – ističe Bešlagić.

Na naše pitanje je li humor njegov način izražavanja i mimo malog ekrana, glumac iz Tešnja odgovara:

– Mislim da u Sarajevu i Bosni i Hercegovini ne postoji više humor. Ne smiješ se zezati s bilo čim u Sarajevu. Ako se zezaš s vjerskim službenicima, vrijeđaš jednu vjeru, nečiju religiju, bilo koga da izabereš, popa ili hodžu, svejedno ćeš naići na osudu i kritike. Ako glumiš nekog političara, onda se postavlja pitanje zašto baš njega. Onda će te nazvati njegovi stranački istomišljenici, pa će te oni naružiti. Ako se šališ na svoj račun, ni to nije dobro jer ti nosiš ime i prezime pa onda odgovaraš za jedan narod kojem pripadaš. Samim tim onda, ako sebi daš neko drugo ime koje predstavljaš, ni to nije dobro. Tako da mislim da se “Nadrealisti” više nikad ne bi mogli snimiti u ovakvom okruženju, gdje se, zaista, ne smiješ ni zezati ni šaliti.

Smatra da je epidemiološka situacija u BiH katastrofalna.

– Sve to govori o nemaru i odnosu naše države, gdje nam ni ona ne da da se zezamo s tim kako smo ostavljeni od svih i kako svi ti primaju platu, dok zatvaraju ostale ljude da ne rade. A, s druge strane, nikome ne daju nikakvo rješenje. Znaju samo nametnuti neke restrikcije, a hoće još da se malo i ne šalimo, jer je ozbiljna situacija. Mislim da svaki građanin BiH, plaća zdravstvo, koji radi, i mislim da je ono dužno da mu omogući tu skrb. Mene ne treba interesirati je li ima kreveta u bolnicama ili respiratora, osoblja… – kazao je Bešlagić.

Dodaje da građani, barem oni koji rade, cijeli život izdvajaju za zdravstvo ogromne novce te da sada neko mora odgovarati zašto nema dovoljno kreveta, a ne zašto se nije stiglo.

– Nisam ni ja primao cijeli život neku naknadu zato što sam glumac pa da sada ne izbacujem nešto što je moj posao. Najveću grešku mora podnijeti država, moraju doživjeti i naše sramoćenje, a to što se mi šalimo na svoj račun, oprostite, ali mislim da je to najbolje. Ili je najbolje da se ne smijemo ni zezati s tim, da nemamo nikakvu skrb, da smo prepušteni sami sebi i da se tek sada osnivaju neki punktovi za javljanje kada ste bolesni. Svi znamo koliko je ovaj sistem jednostavno nemoguć. Ali, s druge strane, svi ti političari se prijavljuju da rade u tom sistemu za koji sami kažu da je nemoguć. Ali, zato postoji nešto što se zove dogovor i oni moraju da se dogovaraju ili tim nekim, nazovimo, za njih administrativno nemogućim uvjetima. Imam ogromnu kritiku na ovo sve što se dešava oko pandemije. Ali jedino kako se ja mogu izraziti je da se šalim s tim, ali ne sa drugima, nego sa samim sobom – iskren je Bešlagić.

Priznaje da je cjelokupna situacija njega resetirala.

– Nisam nikada ni živio iznad zemlje. Cijeli život radim i borim se, tako da, kada odrastaš u manjim sredinama, znaš cijeniti i kuću i zemlju koju imaš. Sada ću još više to cijeniti, svaki komad zemlje, koji imamo i koji su nam ostavili naši roditelji i naše nene i dede, moramo cijeniti, a ne to mijenjati za neke poslovne prostore i velike stanove. Zato što je, zaista, veoma bitno, gdje ćete sutra moći posaditi svoje prirodno, što neće biti špricano. Da imate komad zemlje za posaditi krompir da ne budete gladni – poručio je bh. glumac.

Ostavljena nada

Ne krije ni da se plaši za budućnost svoje djece.

– I oni, koji nisu roditelji, se plaše za budućnost omladine koja razmišlja gdje će i kako će živjeti, posebno ovdje na ovim prostorima kojima ostavljamo samo odnos prema prošlosti, ne dajući im ništa u budućnosti, nikakav pogled, nikakvu pruženu ruku. Samo govorimo ko je koga ubio. Ostavljamo im jedno zlo iza nas koje dolazi. Mislim da bi svako trebao pogledati film “Quo vadis, Aida” koji, zaista, na kraju ostavlja tu jednu nadu i ljudskost za generacije koje dolaze, za djecu koja su došla, koja su nerođena, a koju mi već, nažalost, osuđujemo da pripadaju ovim ili onim, svrstavamo ih u grupe. Sami smo tome krivi. Mislim da smo se svi zatvorili pretjerano i da nam treba više otvorenosti, pristupačnosti, razbijanja predrasuda, kako svojih, tako i tuđih – ističe Bešlagić.

Svjestan je činjenice da se u regionu mnogo radi, kada su u pitanju snimanja fimova i serija, posebno u Srbiji, za koju kaže da ima hiperprodukciju.

– Dosta, ne samo glumaca iz BiH, već stručnih ljudi, reditelja, tonaca, snimatelja, scenografa su otišli da rade u region. Mi polako ostajemo i bez tih ljudi koji mogu nešto da naprave. Nažalost, zabranjeno je govoriti o kulturi u ovo vrijeme, bitnije je sve drugo. Postali smo nacija koja se prilagođava primitivizmu, ne ustajemo protiv toga. Oni, koji nisu pročitali dvije knjige, nam vode i kritiku i društvo, a učeni ljudi se povlače, šute. Ne znam zašto. Normalno je da svi u regionu žele praviti što kvalitetniji program i samim tim uzimaju što kvalitetnije ljude. To vam je kao sa fudbalerima. Zašto naši igraju u italijanskim ligama, španskim, zašto ne igraju u našoj. Vrlo jednostavno, tamo te više cijene i plate. To je i naš položaj. Idemo tamo gdje te cijene i plaćaju, ideš da radiš. Kod nas, nažalost, se ništa i ne radi. Ja ne znam kada sam posljednji put snimio nešto u BiH, niti sam imao poziv – zaključio je Bešlagić.

Bavimo se glupostima

– Mi i dalje ulažemo u neke skupe enterijere, bavimo se nekim glupostima, umjesto da se vratimo osnovnim ljudskim potrebama i da počnemo cijeniti zemlju koju smo svi zaprljali, i da cijenimo vodu koje toliko imamo u BiH, a toliko smo smeća bacil,i u nju. Tako da niko nije došao sa strane i to napravio, nikakvi stranci, to smo sve mi, obični građani, učinili, koji prljamo rijeke koje su u katastrofalnom stanju. Niko nam nije kriv. Krivi su oni mali, obični ljudi, koji se smatraju toliko dobrima da kada pojedu čokoladu, omot bace kroz prozor. Tako da, nemojte sve svaljivati na političare, strance, sistem, već i mi trebamo podnijeti neku vrstu odgovornosti – ističe Bešlagić.

Zašto su nam djeca izgubila identitet

– Razbiti predrasude možemo jedino radeći jedni s drugima. Na ovim prostorima, ako mislimo i graditi neku budućnost, ako ne mislimo da će nam djeca otići u te zapadne evropske zemlje, koje ne baštine ni našu tradiciju ni našu kulturu, onda moramo nešto napraviti i nemojmo se poslije pitati zašto su se naša djeca promijenila, zašto su izgubila identitet. E, pa, mislim da neće oni biti krivi, nego mi koji smo im to tako ostavili. Normalno je da se brinem i svaki dan svojoj djeci želim ukazati na to, ali vjerujem da će se to posložiti i da možemo to promijeniti – kazao je Bešlagić.


Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79