Feđa Štukan, poznati glumac iz Sarajeva, vodio je život koji bi mogao poslužiti kao scenario za ozbiljnu dramu. U svojoj autobiografiji “Blank”, Štukan je otkrio niz dramatičnih životnih događaja koji su oblikovali njegov put, uključujući borbu sa drogom, ratne traume i suočavanje sa sopstvenim demonima.
Rođen u Sarajevu, Feđa je odrastao u teškim okolnostima. Traumatično djetinjstvo obilježeno je gubitkom voljenih i sukobima unutar porodice. Već od rane mladosti, Štukan je tragao za uzbuđenjem i adrenalinom, što ga je odvelo na put kriminala i droge.
“Moje djetinjstvo je bilo traumatično. Deda Milan je bio đakon u pravoslavnoj crkvi, našao sam ga obješenog o plinsku cijev u hodniku našeg stana. Moj otac Mustafa i majka Nađa, a kasnije i sestra Eni, bili su poznati arhitekti. Imali smo novca, ali se nekako ne sjećam lijepih stvari iz tog perioda. Uglavnom sam tokom ranog djetinjstva osjećao neki miks tuge, nepravde, nemoći, usamljenosti i straha. Prvi put sam pobjegao od kuće kad sam imao pet godina. Doduše, uhvatili su me brzo, dvije ulice niže. Sreća je bila što sam imao dobru ekipu van kuće, sa kojom sam imao bend već u drugom osnovne škole. Tad sam počeo i da pušim, a nekoliko godina kasnije i da pijem “, priča Feđa, koji je svoj život opisao u autobiografiji “Blank”.
Nakon turbulentnog perioda provedenog u Sarajevu, Feđa je završio u Njemačkoj, gdje je pokušao da započne novi život. Međutim, njegova borba sa drogom i traumama iz prošlosti nastavila se i u inostranstvu. Bio je suočen sa smrću svoje voljene Mirne, a zatim je uplovio u svijet narkomanije koji će ga držati u svojim kandžama punih 15 godina.
“Odrastao sam u za*ebanom kvartu i prvo ubistvo sam vidio u petom razredu na velikom odmoru. Tri uboda nožem u srce! Kasnije sam sa ekipom krao kola, obijao trafike, samo zbog adrenalina. Slučajno sam probao da igram bilijar i shvatio da sam veliki talenat, pa sam napustio srednju školu. Od 13. do 17. godine vrijeme sam uglavnom provodio u zadimljenim bilijar klubovima, a usput sam svirao po raznim bendovima, radio kao konobar… Početkom 1991. godine otišao sam u Kotor u Crnu Goru na turnir, zaljubio se u Sanju i ostao. Radio sam u bilijar klubu, a onda sam bio i makro. Imao sam pet prostitutki iz Ukrajine. Jedina mušterija koju sam našao bio je moj drugar Mujo. Doveo sam mu Natašu i on se kasnije oženio njom. Nakon mjesec dana lošeg poslovanja, preostale četiri Ukrajinke su me od*ebale i našle novog makroa”, priča Feđa i otkriva kako je napustio Crnu Goru:
“Došlo je do pucnjave u klubu i policija me je uhvatila s tuđim pištoljem iz kojeg sam pucao na nekog glupana iz Vršca. Nisam ga ubio, jer sam naletio na prazne čaure. Trebalo je da budem osuđen za pokušaj ubistva. Bio sam u pritvoru s dvojicom rumunskih lopova. Stalno su prevrtali po polovinu žileta u ustima. Naučili su me kako žiletom da otvaram lisice. Kad su me policajci poveli na suđenje, dok sam čekao da me sudija pozove, oslobodio sam se i pobjegao. Sjeo sam u bus i došao u Sarajevo. Nisam smio da odem do Sanje da se pozdravimo”.
Svoje iskustvo sa drogom opisuje kao pakao, u kojem je bio zarobljen između želje za izbjegavanjem bola i suočavanjem sa sopstvenom patnjom. Bio je klinički mrtav više puta zbog predoziranja, ali je jedan ključni trenutak, kada mu se rodila sestričina Romana, promijenio tok njegovog života. Držeći dijete u naručju, shvatio je da mora da se izbori sa svojim demonima i okrene novi list.
Odluka da se skine sa droge označila je početak njegovog puta ka ozdravljenju i obnovi. Feđa se vratio glumi, upisavši Akademiju scenskih umjetnosti u Sarajevu, gdje je pronašao svoj put ka izlasku iz tame prošlosti. Iako je put ka oporavku bio težak, Feđa je uspio da prevaziđe svoje demone i pronađe svjetlo na kraju tunela.
“Bio sam mrtav nekoliko puta od overdoza. Moždane funkcije nula, srce ništa. Vidio sam da tamo nema ništa od čega bi trebalo da me bude strah. Jednom se desio takav ‘fleš’, da me je odmah ubio. Život se nije gasio postepeno i nije se vraćao postepeno, nego se ugasio odmah i vratio odmah. Prošlo je dvadeset minuta. Spojili se smrt i život, nije bilo prolaska vremena”.
Trenutak koji ga je osvijestio desio se kad mu se rodila sestričina. Imao je tešku narkomansku krizu dok je tek rođenu bebu držao u rukama.
“Moja sestra je rodila ćerku, a ja sam bio u teškoj krizi tu noć. Nazvala me je da dođem, da joj pomognem da ode do bolnice. I ja odem sa njom u bolnicu i sačekam ispred vrata, dok me nisu pustili da uđem i kriziram u hodniku. Samo čekam da svane jutro, da se diler probudi oko deset i samo mislim o tome. U tim mojim mislima mi oko četiri-pet ujutru iznose Romanu, daju mi je u naručje. Apsolutno nemam odnos prema tome jer sam u krizi, razmišljam samo o heroinu. Ne interesuje me tada apsolutno ništa, ni sestra, ni njeno dijete. Dali su mi dijete, a moje ruke su bile zagnojene. To se zove “aut”, kad promašite venu i natekne sve, zagnoji se, bude crno, crveno, zeleno, raznih boja…. Moje ruke su bile takve… Čitavo tijelo… Već odavno se sve povuklo, sve vene, pa nisam imao ni gdje da se ‘popravim’. Čelo, vratne vene, genitalije, tamo gdje je ostao bilo koji komad krvnog suda, on je stradao. Držim dijete u rukama i razmišljam da je to možda posljednji put da je vidim, da je to život koji se rodio, a da jedan život sad odlazi, da će njoj roditelji reći kako je imala ujaka koji je umro od nekog raka, vjerovatno bi je slagali. I tada sam nekako ukapirao da bi možda bilo pametno da nastavim da živim. Stid me je bilo da umrem pred tim djetetom. Kunem se da mi je to dijete tog trenutka spaslo život – priča Feđa, koji je tada odlučio da uzme poslednji “fiks”, zatvori se u sobu i skine s droge.
Danas, Feđa Štukan nije samo glumac već i inspiracija za mnoge koji se bore sa sličnim izazovima. Njegova iskrena priča o borbi sa drogom i traumama podsjeća nas na snagu ljudskog duha i mogućnost preobražaja čak i u najtežim trenucima života.
Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79
