Živim od 1150 kuna socijalne pomoći. Kad platim režije, stan, struju i vodu za hranu mi ostane 50 kuna, očajan je Davor Vitasović kojem susjed zna skuhati grah ili juhu
Davor Vitasović (46) iz Krapna kraj Raše godinama preživljava strepeći za život u staroj ruševnoj zgradi koju dijeli s dvadesetak stanara.
Nakon što se smirio od bolnih jecaja Vitasović nam je otvorio vrata ormarića u kojem nema gotovo ništa za jelo. – Ovako mi je svaki dan. Tri dana jedem, pa tri ne. Jedem samo ako mi susjed nešto donese inače bih umro od gladi. Strop u sobama pada u komadima, a gotovo svaku noć probudi me buka. Zidovi su se ogulili i popucali, a s plafona, na dijelu gdje je luster, iskri kad upalim svjetlo. Čudo da me struja još nije ubila. Živim u tom stanu šest-sedam godina.
Drva za ogrjev su mu samo san Pod je derutan, jedva se hoda, a susjed zbog razine vode u svom wc-u koja se stalno diže čim pusti vodu, koristi moj već dvije godine. U zamjenu mi skuha grah, juhu i donese kad god nešto ima i može – kroz suze nam je sve u jednom dahu ispričao Vitasović. Kaže da o blagdanima ne razmišlja. Božićne lampice ni nema a i da ih ima ne bi ih smio upaliti da se stan ne zapali. Drva za ogrjev su samo san. Razmišlja tek o tome kako će preživjeti dan i hoće li imati komad kruha. Cijepa drva i uređuje vrtove – Živim od 1150 kuna socijalne pomoći, a kada platim režije, struju i vodu, nemam ništa za hranu. Možda 50 kuna- kaže. Njegovu priču potvrdila je nekolicina stanara koji također žive u nehumanim uvjetima. Davora je majka ostavila nakon rođenja. Napustio ga je i otac pa je završio u domu za nezbrinutu djecu. – Odrastao sam u domu i išao u specijalnu školu. Teško je nekome takvom kao što sam ja naći bilo kakav posao pa sam na birou za zapošljavanje još od kraja devedesetih. Stalno pitam ima li posla, a oni odgovaraju da nema. Preživljavam od novca koji dobijem ako me netko zove da mu nacijepam i slažem drva ili uredim vrt. Nitko mi ne pomaže – kazao nam je Vitasović.
Bio sam i u Općini gdje su mi rekli da me ne mogu smjestiti negdje u humanije uvjete i da ne mogu ništa učiniti kako bi mi pomogli. Pitao sam ih i može li se nešto učiniti da se barem popravi krov na zgradi koji se urušava. Odgovorili su mi da se to ne može popraviti jer je zgrada previše derutna, rekao je Vitasović. Njegovu priču potvrđuje i susjed. – To je sve vezano za krov ove zgrade. Na krovu je pravi pravcati cirkus, a u mojoj sobi prokisne čim padne malo kiše. Jednom prilikom je plafon u hodniku pao samo djelić sekunde nakon što je tim dijelom prošla moja kćer s djetetom. Da je palo na unuče, ne znam što bih napravio. Što se treba dogoditi da netko reagira- pita se Rešid Britvarević-Britva (63) koji je, kaže, dok se moglo sigurno izaći sam neko vrijeme popravljao krov.
Strop je zamalo pao na dijete – No sada je opasno po život otići na derutni krov pa ga više ne možemo niti barem djelomice sanirati. Svi su obećavali pomoći ali od toga nikada nije bilo ništa. Svi samo obećaju, a kada prođu izbori, mi smo ponovno zaboravljeni. Zgrada je stara osamdesetak godina. Ja u njoj živim od 1981. godine i od tada nitko ništa nije učinio kako bi stanari živjeli u koliko toliko humanim uvjetima- rekao nam je Britvarević. U zgradi živi 20-ak stanara a ima i male djece. Vitasovićevi kupaonicu već dvije godine koristi susjed Amir Alagić.
Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79
