Hadžihafizbegović poručio Imamoviću: To što si loš čovjek, to je tvoja stvar, ali laži i klevete morat ćeš dokazati na sudu

Direktor “Kamernog teatra 55”, glumac, Emir Hadžihafizbegović obratio se javnosti otvorenim pismom, a nakon što je prije nekoliko dana reditelj Ahmed Imamović pisao Vladi FBiH i Vladi KS tražeći njegovo razrješenje s pozicije člana Fondacije za kinematografiju optužujući ga, između ostalog i da je u sukobu interesa.

Hadžihafizbegovićevo saopćenje prenosimo u cijelosti:

– Obraćam se ovim javnim saopštenjem bosanskohercegovačkoj javnosti, a vezano za neprimjerene, lažne i monstruozne optužbe koje zadnjih nekoliko dana o meni iznosi građanin Imamović Ahmed. Obzirom da se trenutno nalazim u Crnoj Gori, gdje u Gradskom pozorištu Podgorica radim glavnu ulogu u predstavi „Konje ubijaju, zar ne?“ nastale po romanu čuvenog američkog pisca Horasa Mekoja, nisam u mogućnosti na drugačiji način reagirati nego putem ovog pisma. Moj advokat, gospodin Nikica Gržić, već je u moje ime podnio tužbu protiv građanina Imamovića kod Opštinskog suda u Sarajevu i epilog ove tiranije građanina Imamovića nadamnom sačekat ćemo na sudu.

Također sam dobio inpute od svog advokata da sa građaninom Imamovićem ne ulazim u bilo kakvu polemiku imajući u vidu moj temperament koji bi se u polemici mogao razbuktati. Kada se otvori priča, a otvorit će se, ko je građanin Imamović, i za čije interese radi, javnost će sasvim izvjesno ostati zaprepaštena. Njegovi mentori, kao i njihova imena, javnosti će biti poznati kada takvu vrstu dozvole za javno iznošenje dobijem od svog advokata. Mogao bih napisati desetine strana o kriminalnoj hobotnici koja se već nekoliko godina plete oko BH kinematografije, a vezano za isplatu naknade autorskih honorara od strane UFI-a, i šta se sve radi u toj nelegalnoj instituciji, a koja je građanina Imamovića instruirala šta i kako da radi.

Njegova osnovna zadaća je bila i ostala eliminiranje mene osobno iz Upravnog odbora Fondacije za kinematografiju jer sam tamo ozbiljna smetnja njegovom mentoru i glavnom čovjeku UFI-a, Antoniju Beusu. Na njegovoj meti bila je, prije mene, i gospođa Ines Tanović, koju je trebalo diskreditirati i onemogućiti da postane direktorica Filmskog centra. Kada je Ines Tanović još kao v.d. direktorica ove ustanove počela sređivati i raščišćavati stanje u istoj, i kada je na nju krenuo mobing od strane nadzornog odbora i građanina Imamovića, i kada sam ja stao u njenu odbranu, fokus je tada prebačen na mene.

Kakav kriminal i kakve „seoske varalice“ i banditi su vodili tu instituciju, dakle Filmski centar, javnost će također u vremenu koje je pred nama biti obaviještena i upoznata. Neovisna interna revizija uskoro će ući u Filmski centar i utvrditi šta se zadnjih deset godina u tom centru radilo. Hajka na mene ima svoju dvogodišnju genezu i u okviru iste pozvan sam prije dva mjeseca od strane građanina Imamovića na takozvanu „dogovornu kafu“, gdje mi je ponudio nemoralni dil u kojem bih stao na njegovu stranu prilikom izbora direktora filmskog centra, a na štetu sjajne i stručne osobe kakva je naša rediteljka Ines Tanović.

Na takav opskurni način komuniciranja nisam pristao, iako je građanin Imamović već bio dogovorio i sa nekim ljudima u stranci SDA u koju je dotični ušao prije pola godine i sjetio je se poslije 30 godina njenog osnivanja samo iz jednog razloga.

Biti kandidat SDA za mjesto direktora Filmskog centra, a koje je u raspodjeli resora dobila SDA. No, SDA, iako je građanin Imamović imao svoje taldžije unutar stranke, odlukom kadrovske komisije, što ne reći, odlukom predsjednika Izetbegovića i svih šest potpredsjednika, jednoglasno kao svoj prijedlog za direktoricu Filmskog centra predlažu Ines Tanović koja, a ovo je za javnost vrlo bitno, nikada nije bila član niti jedne stranke. Tu je SDA pokazala svoju širinu i nestranačkog kandidata imenovala za direktora Filmskog centra.
Senzibilitet prema amaterskim teatrima

Ovaj potez SDA je i čin borbe protiv partokratije u institucijama kulture. Kasnije će Ines Tanović biti potvrđena kao direktorica i od Federalnog ministarstva kulture i sporta i ministrice Zore Dujmović, kao i od Vlade FBiH. Od ovog momenta kreće „neuračunljivi i klevetnički medijski šou“ blaćenja mog imena i umjetničke karijere od strane građanina Imamovića. Od toga da sam u sukobu interesa, pa preko toga da sam igrao u filmovima koje određuje Upravni odbor Fondacije za kinematografiju, pa sve do zadnje blasfemije i neljudske dezinformacije kako ja lažno prezentiram veliku svjetsku nagradu Zlatnog lava iz Venecije kojeg sam 07.09.2014. godine dobio za ulogu u hrvatskom filmu „Takva su pravila” reditelja Ognjena Sviličića.

Kako slika govori više od riječi šaljem javnosti na uvid snimak sa dodjele nagrade u Veneciji 07.09.2014. godine. Ova laž i uvreda bit će zasebna tužba protiv građanina Imamovića. Nakon ove velike svjetske nagrade država Hrvatska po članku 12. Hrvatskog ustava dodijelila mi je status građanina od interesa za državu Hrvatsku i dobio sam hrvatsko državljanstvo. Neposredno nakon toga dodjeljuje mi se i najveće društveno priznanje iz kulture koje dodjeljuje država Hrvatska, a to je nagrada Vladimir Nazor koja postoji skoro 60 godina i kojoj ni Tuđman ime nije mijenjao.

Istu nagradu su dobili i Miroslav Krleža i Ivo Andrić i Meša Selimović i nebrojeni drugi veliki umjetnici. Da bi se stvorila slika o meni kao nepoćudnom umjetniku sa latentnim egom, građanin Imamović i njegova bratija iz konteksta izvlače još jednu moju rečenicu izgovorenu u jednom od intervjua u kojoj ja kažem da nisam „amater iz Konjica“ aludirajući tako na sjajne momke i djevojke koji se amaterski bave glumom.

Ta rečenica značila je samo da se ja profesionalno trideset i pet godina bavim glumačkim poslom, da sam završio Akademiju, i da nisam tolika budala da sjedim u Upravnom odboru Fondacije za kinematografiju na način da ne mogu snimati film u Bosni i Hercegovini. Ta rečenica nema veze sa mojim senzibilitetom prema amaterskim teatrima u kojima sam i ja stasavao.

Najzad, o tome ko će snimati film i ko dobija sredstva za snimanje filma u Bosni i Hercegovini nikada nije, niti može, odlučivati Upravni odbor Fondacije za kinematografiju. Javnim konkursom bira se žiri od pet članova koji boduje filmove i u rad tog žirija Upravni odbor nema pravo miješanja.

Hadžihafizbegović i De Niro

Hadžihafizbegović i De Niro

Foto: Privatni album

Zar zaista građanin Imamović misli da meni koji sam snimio preko 60 igranih filmova u regiji i šire, koji imam oko 30 filmskih nagrada sa preko dvadeset međunarodnih festivala (neke festivale sam osvajao dva, tri, ili više puta, kao npr. tri Zlatne arene u Puli, dva puta Kotbus u Njemačkoj, tri grand prixa sa festivala mimoze u Herceg Novom, dva puta nagrađivan u Nišu, a sa Durban Film Festivala, Stockholm Film Festivala, Minsk Film Festivala u Bjelorusiji, sa festivala u Firenci i Wiesbadenu, sa dva festivala u Rusiji gdje sam osvajao grand prixe i dobio nagradu Andrej Tarkovski, nakon nagrade koju sam dobio u Parizu za najboljeg glumca Jugoistočne Evrope) meni treba nekakva štela da snimam filmove bilo gdje u regiji i svijetu, a pogotovo u mojoj državi Bosni i Hercegovini? Smiješno.

Dakle, završavam. Građanine Imamoviću, vidimo se na sudu. Ko si i šta si, i čiji si igrač javnost će biti na vrijeme obaviještena, za sada slijedim inpute advokata i ne želim da pričam o vikend četnicima i rezervnim Srbima, o radnim mjestima na kojima si dobivao otkaze, kakve si sms poruke slao svom profesoru i čovjeku koji te je napravio, Nenadu Dizdareviću, u bolnicu, kako koristiš pečate firme koja je u likvidaciji devet godina i koja ne radi, itd. itd.
“Brčkaj se i dalje u svojoj septičkoj jami”

Ja, građanine Imamoviću, nisam u sukobu interesa, ali ti jesi u sukobu sa osobnom septičkom jamom koja te pođahkad izbaci na površinu, a ti joj se sa strašću vraćaš i opet zaroniš u nju. U toj septičkoj jami ti je i mjesto. Mene, kao i desetine filmskih radnika koje prozivaš zadnjih par godina, a radi se o svjetskim uspješnim ljudima, poput Danisa Tanovića, Damira Šagolja, Pjera Žalice, Erola Zupčevića, Elmira Jukića, Amre Bakšić, Mirsada Purivatre, Harisa Pašovića, nećeš povući u tu govnjivu jazbinu. Usmrdio si se od mržnje i neljudskosti. To što si loš čovjek, to je tvoja stvar, ali laži i klevete koje si izgovorio protiv mene morat ćeš dokazati na sudu. Brčkaj se i dalje u svojoj septičkoj jami i sretno ti bilo. A ostavi ljude koji uspješno rade svoje poslove i promoviraju svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu da to i nastave.

A sada odoh na probu u Gradsko pozorište raditi posao za koji sam školovan. Premijera predstave „Konje ubijaju, zar ne?“ je za dvanaest dana, 19. maja. Zahvaljujem se Crnogorcima na pozivu i na povjerenju koje su mi ukazali. Došao sam ovdje još jednom osvjetlati obraz bosanskohercegovačkog glumišta i svoje države Bosne i Hercegovine.

P.S.: I na kraju, poruka mojim amaterima iz Konjica: „Dragi moji amateri iz Konjica, loši ljudi, loši novinari i loši portali ne mogu nas nikada posvađati. Znam da su moji autorski tekstovi bili dio vaših predstava. U to ime, hajmo zajedno zaje*ati bagru! Nađite neki dobar tekst i ulogu za mene, i zovite me da zajedno radimo. Obećavam da ću na vaš poziv doći u Konjic i napravit ćemo sjajnu predstavu.“ Vaš Emir – navodi se u saopćenju Hadžihafizbegovića.


Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79