Tragom priče o bebama nestalim s područja Bosne i Hercegovine te objavom sudbine mladog inžinjera rudarstva iz Banovića Murisa Demirovića, koji, otkako zna za sebe, traga za svojim bratom blizancem, za “Avaz” je govorila Hajra Mujanović iz Tuzle.
Bolest, smrt ili nestanak djeteta nešto je s čime se nijedna majka nikad ne može pomiriti, a to se desilo Hajri Mujanović prije 27 godina. Kako nam je kazala, 3. decembra 1991. u Kliničkom centru u Tuzli rodila je blizance, dječaka i djevojčicu.
– Rodila sam u sedmom mjesecu trudnoće carskim rezom. Doktori su mi rekli da djeca nisu dobro te su ih bez ičijeg odobrenja prebacili u Beograd. Nekoliko dana kasnije na kućnu adresu stiglo mi je pismo u kojem je pisalo da je žensko dijete umrlo – prisjetila se Mujanović.
Štura dokumentacija ljekara
– Moja kćerka je živa! Znam to, samo je želim vidjeti. Želim da smo svi zajedno – govori nam Mujanović.
Ljekari iz Beograda rekli su joj da je djevojčica oboljela od meningitisa, a da je muško dijete ostavljeno s upalom i krvarenjem na liječenju. U martu 1992. njen sin je došao kući.
– Dokumentacija o liječenju bila je dosta štura, a za djevojčicu skoro da nema ništa. Samo na otpusnoj listi piše rečenica u vezi s djetetom koje je umrlo. Napisali su da je umrla, ništa više, ni smrtni list nisam dobila, nikakvu dokumentaciju o njoj – ističe Mujanović.
Iako su roditelji zahtijevali, tijelo umrle bebe nisu dobili. Ostali su uskraćeni i za informaciju gdje je navodno njena beba ukopana u Beogradu, pa čak i kao bezimena.
Godine sumnje natjerale su je da počne istraživati i utvrditi šta se tačno desilo. Obraćala se kantonalnoj policiji, SIPA-i, ali bez uspjeha. Prije šest godina gostovala je na raznim emisijama i tada je došla do saznanja da joj je kćerka navodno živa i da se nalazi u Australiji.
– Znam da je živa, osjećam to. Australija je velika zemlja, ne mogu je tamo tražiti. Lakše je da ona mene nađe. Sad, 3. decembra, moja djeca pune 27 godina. Nadam se da će ovo doći do nje, da će mi se javiti i da ćemo zajedno proslaviti rođendan – rekla nam je Mujanović.
Prodavali djecu od Australije do Amerike
Hajra dijeli sudbinu hiljada roditelja iz Bosne i Hercegovine i Srbije koji i po nekoliko decenija traže svoju djecu. Uvjereni su da njihove bebe nisu umrle, tvrde da su otete, ukradene, preprodane, usvojene…
Njen sin Nusmir, odnosno brat blizanac nestale bebe, smatra da se bez medija ne može doći do nekoga za kim se traga godinama.
– Pratim priču od početka i po srbijanskim medijima. Nema gdje nisu djecu prodavali, od Australije do Amerike. Majka vjeruje da se to desilo i s mojom sestrom. Sve je moguće. Čak u 95 slučajeva dokazano je da su djeca prodavana. Kako je to izvedeno, ne znam. Ne gubim nadu. Ako je živa, nadam se da ću je naći, iako sam svjestan koliko je to moguće. Možda ona i čita sve ovo, a ne zna da se o njoj radi – rekao nam je Nusmir.
Nikad nije prestala sumnja
Prije nekoliko godina, kako nam je rekla Mujanović, kada je čula da upravo preko Tuzle i Zenice ide trgovina djecom, to joj je bio signal da nešto poduzme.
– Nikad nismo prestali sumnjati da je živa. Ali, nismo mnogo mogli uraditi. Otišli smo u Beograd 2012. godine kako bismo tražili posmrtne ostatke djeteta. Iz bolnice su me uputili u pogrebno društvo. Tamo su mi rekli da oni nikad nisu imali ugovor da tu ukopavaju djecu – rekla je Mujanović za Avaz
Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79
