Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, osnovan 1992. godine, postigao je značajne rezultate objavivši preko 2.000 naučnih radova i više od 150 izdanja.
Istraživanja Instituta koristili su Haški tribunal, istražitelji i naučnici širom svijeta.
Međutim, danas se Institut suočava s ozbiljnim problemima – nema svoj stalni prostor, finansijsku podršku, a često je zanemaren i iseljavan.
Direktor Instituta, prof. dr. Rasim Muratović, na nedavnoj konferenciji za medije istakao je važnost Instituta, ali i naglasio brojne izazove s kojima se suočavaju. Tokom pandemije, Institut je iseljen iz prostorija Opće bolnice „Abdulah Nakaš“ u prostorije Studentskog doma u Nedžarićima, uz obećanje Vlade Kantona Sarajevo da će snositi troškove. Nažalost, ti troškovi, koji godišnje iznose 1.270.000 KM, plaćeni su samo za 2020. godinu, dok za naredne godine dug iznosi 379.476 KM.
Zbog neplaćenih dugova, u martu ove godine rukovodstvo Studentskog centra im je isključilo električnu energiju. Institut je više puta apelirao Ministarstvu za nauku, visoko obrazovanje i mlade KS, kao i Vladi KS, ali bez uspjeha. Trenutno nemaju adekvatne uslove za rad, što ozbiljno ugrožava njihov rad i razvoj.
Institut ima mladu generaciju naučnika i istraživača, ali bez podrške, njihov rad je ugrožen. Muratović ističe da je nejasno zašto neka ministarstva izdvajaju velike sume novca za udruženja bez kvalifikovanog osoblja, dok Institut ostaje bez osnovnih sredstava za rad.
“Nema ozbiljnog naučnog projekta u ovoj državi na temama genocida i ratnih zločina, a da se na njemu ne angažira neko od uposlenika Instituta”, naglasio je Muratović, ističući da je Institut ključna ustanova za memorizaciju, borbu protiv negiranja genocida i izgradnju mira.
Muratović je apelirao na premijera, resornu ministricu i sve ministre u Vladi KS da ispune svoje obaveze i sistemski riješe pitanje boravka Instituta do trajnog rješenja, planiranog u Kampusu UNSA.
