Kako je biti radnica kladionice: “Satnica 4 KM, nema slobodnog dana, radiš i praznicima”
Redakciji portala Crna-Hronika javila se sad već bivša radnica sportske kladionice koja je ogorčena kako je poslodavac se ponašao prema njoj kao prema radnici. Tvrdi da je mjesecima radila jer nije imala drugog izbora.
Sad već ima i želi sa našim čitateljima otkriti kako je to biti radnica kladionice i kroz šta sve one prolaze.
“Svima je dobro poznato da su radnice kladionica jedne od prvih ugroženih radnih mjesta koje su redovno na meti kriminalaca i lopova. Pored toga, kako kažu slabo su plaćene. Plata je oko 1.000 KM
Sportske kladionice svoje radnice drži u najgorem radnom režimu. Rade bez slobodnog dana, godišnji odmor imaju ali to mora da odradi radna kolegica, nemaju pravo dobiti slobodan dan za vrijeme praznika, radno vrijeme se ne može čak ni korigovati kada je u pitanju neki praznik.
Svaki svoj Božić sam odradila od 09-23h, jer je to bio moj dan da radim, radila sam dan-dan jer da sam radila u smjenama, svaki dan bi bila na poslu i nikada ne bi dobila slobodan dan.
Na prvu sve se čini super dok ne kreneš raditi.
Imali smo radne košulje koje su bile jako nekvalitenog materijala ,čak i ako imam alergiju na određene materijale to nisu uvažavali, ako košulju ne obučes tu je glavni sektor koji je stalno gledao video nadzor i onda kreće psihičko maltretiranje.
“Zašto nisam košulju obukla, zašto sam zapalila u pultu jer u pultu je zabranjeno pušenje,a u ostalom dijelu kladionice se smije pušiti. Ali kada je tu igrač prisutan ne možes izaći iz pulta i sjest za stol da zapališ cigaretu, s mužem nisam smjela sjediti na poslu jer s igračem se ne smije sjediti.
Ako imam posla morala sam čekati da svaki igrač ode da mogu doručkovati jer hrana ne smije biti u pultu kada je igrač prisutan u prostoriji.
Ako želite izaći iz poslovnice da nešto kupite iako mi je trebala minuta do pekare da kupim doručak nisam mogla izaći, radno mjesto se ne napušta čak ni na jednu minutu. Mobitel se ne smije koristiti na radnom mjestu, posebno ako je tu igrač.
Sve oni lijepo navedu, kada traže radnike ali puno “rupa” tu ima. Svako malo se vrši testiranje znanja, kao da smo u školi, prije početka rada se treba odraditi test također. Sve je to na jednu stranu, ali pozivi od strane glavnog sektora gdje ne smiješ nista pogrešno da uradiš odmah zovu.
Dala sam otkaz poslije nekog vremena kada sam vidjela da neće biti bolje i da se maltretiranje nastavlja. O menadžeru podregijona bolje da nista ne komentarišem jer svi oni samo se nama kao djelatnicama predstavljaju lijepi a zapravo imaju strah od glavnog koji je u Sarajevu. I moraju se njima dodvoriti.
Odlučila sam dati otkaz i prešla u drugu firmu prije godinu dana i gdje nemam u opšte ni sličnih problema. Ima tu jos puno toga ali dovoljno je reći i ovo..
I poruka igračima. Ne idite i ne dajite vaše novce tamo gdje se djelatnice ne poštuju i ne cijene koje su prve na udaru raznih dešavanja. Oni ne daje djevojkama procenat na listice tako da vi bili tu ili ne bili njima je isto. Samo će opet djelatnice da ispadnu krive ili da ispaštaju
Unaprijed se zahvaljivam na objavi.
Bivša djelatnica
