Kćerka Envera Hadžijusufovića: Otac mi je nestao iz Doma “Familia”, nisu poduzeli mjere stalnog nadzora iako je dementan

U Sarajevu je u ponedjeljak, oko 21:30 sati, nestao 85-godišnji Enver Hadžijusufović.

Posljednji put je viđen na području Rajlovca, a ukoliko imate informaciju, istu možete dostaviti Gorskoj službi spašavanja na broj +387 61 218 730.

Još uvijek nije pronađen Enver Hadžijusufović iz Sarajeva, jeste li ga vidjeli?

Hadžijusufović je visok 185 centimetara, težak 95 kilograma, plave kose te je u trenutku nestanka bio u crnim patikama, bež majici kratkih rukava i donjem dijelu svjetlosive trenerke.

Sada je u javnost izašla informacija da je gospodin Enver dementna osoba i da je nestao iz Ustanove za medicinsku njegu i rehabilitaciju “Familia”!.

To je medijima rekla Hadžijusufovićeva kćerka Amela Hadžiosmanović.

Kako kaže, javno se oglasila otvorenim pismom kako bi zaštitila najranjivije članove našeg društva.

Njeno pismo prenosimo u cjelosti.

“Kako je potraga za čovjekom otkrila slabosti sistema?

Više godina bezuspješno pokušavam da osiguram pristojne uslove za mog oca, što podrazumijeva njegovu mentalnu, fizičku i socijalnu zaštitu.

Zdravstveno stanje naglo mu se pogoršalo u posljednje dvije godine, a kulminiralo je nestankom iz Ustanove za medicinsku njegu i rehabilitaciju Familia prije dva dana. Kako je do toga uopće došlo?

Na Općinskom sudu Sarajevo vještak je utvrdio da moj otac pokazuje znakove kognitivnih problema, posebno u vezi s pamćenjem, što može utjecati na njegovu sposobnost donošenja važnih odluka. Moj otac je i prije znao da odluta iz porodične kuće, o čemu postoje službene policijske zabilješke, što dovodi do pitanja: kako ustanova nije poduzela mjere stalnog nadzora nad osobom koja boluje od demencije sa historijom besciljnog lutanja?

Dok je boravio u porodičnoj kući, moj otac je bio izložen malicioznim nasrtajima moga brata A., na dugogodišnjem liječenju od ovisnosti o drogama, te je pokazivao znakove nasilnosti prema mnogima, o čemu također postoji službena policijska zabilješka. Istovremeno, meni je uskratio pristup i kontakt sa ocem, a koji je već, kako sve ukazuje, pokušao da pobjegne od njega.

Prije nego što je smješten u gore navedenu ustanovu, više puta sam kontaktirala Centar za socijalni rad Stari Grad u Sarajevu, s ciljema da oni pronađu siguran način kako da pomognu mom ocu da se nosi sa posljedicama bolesti. Ljudi u centru su su bili jaki na riječima, a slabi na djelima. Moje sljedeće pitanje je: kako je moguće da ustanova zasnovana na načelima zakonitosti, humanizma, ravnopravnosti i socijalne sigurnosti nije u stanju da prepozna nasilje u porodicu i da djeluje proaktivno u cilju zaštite žrtve?

Imam pitanja i za policiju, i to PU Stari Grad. Kako je moguće da ne prepoznate kriminal koji je pred vašim očima? Vi iz prve ruke svakodnevno svjedočite porodičnom nasilju i pljački teških narkomana. Pa zar mora biti krvi da biste reagovali?

Onkološki sam pacijent koji se liječi u Danskoj. U Šekspirovoj drami Hamlet, stražar kaže „nešto je trulo u državi Danskoj“. Svjedočim iz prve ruke, trulo je u Bosni i Hercegovini.

Moga oca je izgubio sistem – od policije, preko centra za socijalnu zaštitu, do ustanove za brigu starih i iznemoglih. Plašim se da je kasno za mog oca, ali nije kasno da se izvrši pritisak na sistem da odgovorno rade posao kada je u pitanju zaštita najranjivijih članova društva”, napisala je Amela Hadžiosmanović.