U Sanskom Mostu ne igra Partizan. To je možda razlog zašto Igor Stojanović i Elmedin Konaković, 24 sata nakon masakra u Srednjoj školi u Sanskom Mostu, nisu otišli da se poklone žrtvama, piše Istraga.ba
Umjesto toga, obojica su bili u Beogradu, gdje su dan nakon masakra u Osnovnoj školi Vladislav Ribnikar položili cvijeće i “usput” gledali košarku.
Sanski Most je u Bosni i Hercegovini, ali za žrtvama u tom gradu neće žaliti cijela zemlja. Za žrtvama masakra u Beogradu, cijela Bosna i Hercegovina je tugovala. U Federaciji Bosne i Hercegovine, dan žalosti zbog zločina u Sanskom Mostu proglašen je tek 26. avgusta, pet dana nakon događaja. U slučaju beogradskog masakra, dan žalosti u BiH bio je proglašen samo 48 sati nakon zločina.
Igor Stojanović, potpredsjednik Federacije BiH, nije našao vremena da se pokloni žrtvama u Sanskom Mostu, iako je u tom gradu ubijen njegov stranački kolega iz SDP-a. Umjesto toga, odlučio je ostati u Sarajevu, jer u Sanskom Mostu, kao ni u Gradačcu prošle godine, ne igra Partizan. Žrtve iz ovih gradova, iz sarajevske perspektive, nisu dovoljno važne niti urbane da bi privukle pažnju.
Saša Magazinović, koji je prije četiri godine otputovao u Novi Sad kako bi položio cvijeće na grob Đorđa Balaševića, ovog puta nije našao za shodno da posjeti Sanski Most nakon masakra. Umjesto toga, bio je zauzet partijima u Sarajevu, gdje je “dočekivao goste iz regije.” Sanski Most je, kako izgleda, predaleko i previše nebitan za političku elitu.
Elmedin Konaković je 24 sata nakon zločina stigao položiti cvijeće ispred škole u Beogradu, ali za četiri dana nije našao vremena da posjeti Sanski Most. Jer, tamo, rekosmo, ne igra Partizan.
Predrag Kojović, s druge strane, vjerojatno još uvijek traži Sanski Most na karti, negdje u okolini Jelaha, koji je, za njega, u Krajini.
