Loša iskustva s radom u Njemačkoj: “S lakoćom vas mogu prevariti i iskoristiti”

Nije sve onako kako na prvu izgleda, poruka je Mirka Babića (61) mladima koji su željni života u Njemačkoj. Ovaj elektromehaničar i tehničar za telekomunikacije podrijetlom iz Gunje nekoliko je godina radio u Njemačkoj i ima neka loša iskustva, no ipak kaže da bi svakako opet otišao u tu zemlju da nema izbora – ali preko neke naše tvrtke.

Kako piše Fenix magazin, Mirkova njemačka priča počinje u ljeto 2016. godine. Tvrtka iz Maribora objavila je oglas za posao električara u Njemačkoj, Babić je primljen od prve. Uvjeti rada za početak su bili solidni – stanovanje, auto, gorivo i tjedan dana u mjesecu kod kuće na trošak tvrtke, neto satnica 9 eura, oko 1900 eura neto… Pri potpisivanju ugovora u Mariboru prvi nesporazum – radi se o tvrtki sa sjedištem u Bratislavi, na slovačkom jeziku.

Ugovoreni iznos plaće je 400 eura bruto? Stari radnici kažu “Nije to ništa, formalnost, neće biti problema, oni rade više od godine”, i nakon njihovog uvjeravanja, potpišem, rekao je Babić.

Za prvi posao nisu dobili prolaznu ocjenu jer nije završen u roku, a Babić i kolega prebačeni su na posao bravara. Ukazala se potreba za još radnika i doveo je još jednog dečka iz susjednog sela, pa je poslao i još trojicu u Audijevu tvornicu.

Nije im se svidio posao i vrate se kući, napravili gazdi trošak od cca 550 Eura, od gazde jezikova juha, a tek sam zadobio povjerenje na temelju dojava od kolega s kojim radim. Taj trošak gazda je meni odbio od plaće, razočarano govori Babić.

Na poziv poznanika iz Rastatta prešao je kod njega, gazda iz Maribora se naljutio i tražio otkazni rok, ali Babić nije htio jer je dogovorio prijelaz. Problem je nastao kad je električar s kojim je radio otišao na edukaciju i sav je posao pao na njega, uključujući i narudžbe materijala na njemačkom jeziku koji ne zna.

Ni priča sa slovačkom firmom s kojom je radio u Njemačkoj nije bila završena.

Uredno sam dobio plaću za kolovoz, ali plaća za rujan nije mi sjela. Kontaktirao sam kolege koje su ostale u Rastattu, oni su mi potvrdili da su dobili plaću i da bih trebao dobiti i ja.

Zvao sam gazdu u Maribor, na što mi je odgovorio da za mene nema plaće, jer sam ga dva puta prevario i nanio mu štetu. Prvi puta kada su tri dečka, na moju preporuku, otišla na gradilište i isti dan dali otkaz, što mu je pričinilo direktnu i indirektnu štetu i drugi puta što prema dogovoru nisam otišao u Berlin i ispoštovao otkazni rok, kaže Babić. Gazdi je zaprijetio tužbom i obraćanjem časopisu Der Spiegel pa mu je stigla plaća za rujan, umanjena za oko 550 eura.

Nakon toga se zaposlio u osječkoj tvrtki kao izaslani radnik, s plaćom u kunama. Štedio je, kaže, oko 6000 kuna i bio šest dana u mjesecu kod kuće. Na nagovor supruge i s obzirom na godine ove je godine ostao u Hrvatskoj, piše Večernji.

Babić je rekao kako mu je najgore iskustvo bilo kad je radio u Ettlingenu i sam plaćao krevet u prašnjavoj sobi s četiri kreveta i kuhinjom od 3 četvorna metra koju koriste još troje iz druge sobe.

Uvijek su stanovi za radnike u potkrovlju ili u vlažnom podrumu. U sobi Rumunj, Poljak, Bugar i ja. S Bugarom sam se mogao malo sporazumijevati, Poljak hrče gore nego motorna pila, srećom otišao nakon mjesec dana. Takav smještaj plaćaš 270 Eura, kaže Babić, koji mladima poručuje:

Nemojte prihvatiti bilo kakav posao u Njemačkoj i dobro se informirajte gdje idete i kod koga. S lakoćom vas mogu prevariti i iskoristiti.