Misteriozni nestanci: Priče o bh. osobama koje su nestale bez traga

Ovo su priče koje su ledile krv u venama onih koji su ih doživjeli, i koje bez obzira na prolaz vremena, njihova priča ostaje neriješena, a porodice i prijatelji ostaju u agoniji i strahu, čekajući vijest koja nikada ne dolazi. Ovi slučajevi nisu samo statistika ili naslovi u novinama – oni su istinite priče koje su oblikovale sudbine porodica i zauvijek promijenile zajednice.

Dok se priče o zločinima i nestancima često čine dalekim, ovi slučajevi su podsjetnik na to koliko su stvarni i koliko su sudbine pojedinaca krhke. Ova priča nas vraća unazad, prema događajima koji su potresli porodice, zajednice i čitave gradove. Kroz godine, nestanci su ostali neriješeni, a tajanstvene okolnosti su dodale samo više pitanja. Ovi slučajevi ostaju podsjetnik da je svako lice, svaka priča, važna i da svaki nestali pojedinac ostavlja iza sebe trag bola i nade.

U ovom tekstu, prikazujemo nekoliko misterioznih slučajeva nestanaka u Bosni i Hercegovini, priče koje nas podsećaju na surovu stvarnost koja se dešava svuda oko nas, čak i kada su naslovi već izblijedjele s vremenskim tokom.

Nekoliko mjeseci nakon nestanaka djevojke, Inginu baku pozvala je neka djevojka i kazala joj da zove iz toaleta i da ne može dugo pričati, te da je Ingu u Mostaru pronašao izvjesni Fikret koji je strpao u automobil zelene boje, a potom je odveo da radi kod njega u kafiću. Iako je policija i nakon ovog poziva poduzela sve da pronađe Ingu, nažalost, u tome nisu uspjeli.

Inače, Inga je jednom prije nestanka odlazila od kuće. Razlog tadašnjeg odlaska bio je mladić iz Zavidovića, koji je kao građevinski radnik radio u Livnu. Ona se, navodno, zaljubila u njega i otišla živjeti s njim u Zavidoviće. S obzirom da je bila maloljetna, policija je brzo pronašla i vratila kući. Mladića su, kako nam je potvrđeno u livanjskoj policiji, ispitivali i povodom drugog Inginog nestanka, međutim ustanovljeno je da on nema ništa s tim, te da već dugo nisu bili u kontaktu.

Dragoljub Misimović (16) – Nestao je 21. decembra 2015. iz Bosanske Gradiške. Punih je osam godine od nestanka Dragoljuba Misimovića, srednjoškolca iz Bosanske Gradiške. Dragoljub je bio učenik drugog razreda Gimnazije u Bosanskoj Gradišci, koja se nalazi pedesetak metara od Graničnog prijelaza. Te kobne večeri, u 18 sati je, jednostavno, išetao iz škole i školskog dvorišta i nije se više pojavljivao. Dva sata poslije, njegov nestanak policiji je prijavilo rukovodstvo škole

Amela Belkić – Nestala je 26. marta 2017. iz Brčkog, dok je putovala prema Tuzli. Amela se preselila u Brčko nakon udaje, a prije nestanka je njena sestra prijavila da je muž Ameline sestre otišao u Njemačku šest mjeseci prije njenog nestanka. Nakon saobraćajne nesreće u kojoj je izgubila pamćenje, nestala je tokom puta ka Tuzli i nikad nije pronađena.

Lamija Bjelošević iz Zenice 37 godina traga za bratom

Alen Bjelošević – Nestao je 6. aprila 1986. iz Zenice sa starijim bratom Adnanom. Igrali su se blizu obale rijeke Bosne u naselju Bilmišće. Alen je nestao nakon što je Adnan otišao do kuće. Porodica je isključila mogućnost utapanja jer je rijeka bila plitka. Potraga nije pronašla ništa vezano za Alena. Nikada tijelo nije pronađeno, odjeća ili bilo šta Alenovo. Jedino je u rijeci pronađena lopta kojom se tog dana igrao.

Zbog svega ovoga porodica je uvjerena da je kidnapiran. To su ih u proteklih 37 godina traganja uvjerile brojne informacije koje su dobivali, a naročito posljednje tvrdnje medicinske sestre s Klinike „Rebro“ iz Hrvatske. Naime, sestra je dobila poziv od medicinske sestre koja je tvrdila da je Alen bio njen pacijent. Ležao je na Odjelu za plućne bolesti, a od srodnika je imao samo djevojku koja ga je posjećivala. Kako je imala pristup njegovim stvarima, vidjela je da je pratio sve o sebi iz novina, da je imao isječke članaka i fotografije – govori Lamija. Taman kada su se ponadali da će doći do Alena, medicinskoj sestri se gubi trag i prekidaju svaku komunikaciju. Bjeloševići su pokušali doći do dokumentacije s Klinike, međutim, zakonski im to nije bilo dozvoljeno. Bjeloševići smatraju da je u cijeloj priči itekako bitan detalj pronađene lopte.

Bjeloševići smatraju da je u cijeloj priči itekako bitan detalj pronađene lopte.

Jer i porodica iz Mostara koja, također, traži svoje nestalo dijete. Kada je nestao njihov Darko, pronađen je bicikl, a kod od Alena je pronađena lopta. Sestra Lamija je dugo tvrdila da se obojica dječaka uklapaju u opis djece koja su tada prodavana u Italiju, svijetle kose i puti .

Darko Stančević – Nestao je 21. decembra 1982. u Mostaru u dobi od dvije godine. Nestao je dok je vozio bicikl u Rudarskoj ulici. Njegovi drugari su se sklonili od kiše, a kad su se vratili, nestao je zajedno s biciklom. Iako se pojavila informacija da je viđen u Italiji, osoba koja odgovara opisu dječaka nije pristala na DNK test.

Ejub Čirkić – Nestao je 10. februara 2009. godine u Kaknju. Nosio je svjetloplave traperice, tamno-plavu platnenu jaknu sa bijelim prugama i nepoznatim natpisom, te smeđe cipele. O njegovom nestanku obaviještena je i policijska stanica u Kaknju. Njegova majka Hađira kaže da je Ejub posljednji put viđen u jednoj od kafana u prigradskom naselju Doboj te da je bio u društvu prijatelja. Na sebi je imao plavu jaknu i farmerke. Radio je povremeno kod privatnika. Radilo se prema priči porodice, o mirnom i tihom mladiću.

Svi koji imaju informacije o nestalim osobama iste mogu dostaviti najbližoj policijskoj stanici ili putem telefona 122 ili Operativnom dežurstvu Federalne uprave policije 033 261 300.