Na današnji dan, prije mjesec, 12. aprila, na istočnom ulazu u Sarajevu kod tunela Bulozi, dogodila se jedna od najtežih saobraćajnih nesreća u ovoj godini u Bosni i Hercegovini u kojoj su tragično živote izgubile četiri zaposlenice Osnovne škole Kovačići Sarajevo.
Lejla Sadiković, Merima Balkić, Almina Ćorović i Mina Kadrić smrtno su stradale kod Darive kada su u automobilu, iz još neutvrđenih okolnosti, skrenule s ceste i završile u provaliji dubokoj 200 metara.
Ekipa portala Radiosarajevo posjetila je ovo mjesto tragedije na kojem su nastradale prosvjetne radnice iz sarajevske osnovne škole koje su se vraćale sa sahrane kolegice na Palama.
Ova tragedija potresla je Bosnu i Hercegovinu, ali i cijeli region, s obzirom na to da su i inozemni mediji pisali o problemima saobraćajne infrastrukture u našoj zemlji.
Na mjestu događaja i jutros smo se uvjerili da se od tragedije Mine Kadrić, Lejle Sadiković, Merime Balkić i Almine Ćorović na mjestu tragedije nije ništa promijenilo, što se može vidjeti i u našem videu u prilogu.
Sve je ostalo isto, i pored toga što su nekoliko sati i dana nakon ove teške nesreće, vještaci saobraćajne struke i stručnjaci za cestovni saobraćaj upozoravali na katastrofalnu situaciju na putnim pravcima širom Bosne i Hercegovine.
Iako su oni upozoravali da pored vještačkih jezera, rudničkih iskopina i rijeka, gdje vozilo može skrenuti, mora biti urađen grudobran od zemlje ili zaštitna ograda ili zasađena živica, zavisno od konfiguracije terena, na mjestu stradanja četiri prosvjetne radnice ništa se nije promijenilo.
I danas je na ovom mjestu put do provalije duge 200 metara – „slobodan“. Zaštitna ograda nije postavljena, a da ne govorimo da je postavljen grudobran od zemlje ili zaštitna ograda.
Tek smo se uvjerili da postoji samo jedan „bunker“ s pijeskom, koji je tokom zime služio za nasip kolovoza u zimskim uvjetima vožnje, koji na tom mjestu stoji još od protekle zime.
Na njemu je tako otisnut i znak kompanije Romanija putevi, koja je zadužena za održavanje ceste u ovom dijelu Bosne i Hercegovine.
Merimu, Lejlu, Alminu i Minu više niko ne može vratiti. Bol i tuga su preveliki, kako su i prije mjesec rekle direktorica OŠ Kovačići Nađa Pejak i njihove bivše kolegice i kolege.
One će ostati upamćene po dobrim djelima i nježnim riječima, ali je vrijeme da odgovorni u Bosni i Hercegovini konačno posvete pažnju ovim problemima, da nam se ne bi dogodila neka druga slična tragedija u budućnosti.
Radiosarajevo je nakon mjesec posjetio mjesto na kojem su 12. aprila poginule četiri uposlenice OŠ Kovačići i uvjerili smo se da ništa nije urađeno na sigurnosti vozača u saobraćaju:
Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79
