Mladi sve više prijavlju nasilje putem interneta, pet puta više nego prije dvije godine

Maja Kovačević, koordinatorka rada “Plavog telefona” u intrevjuu govori o radu ove savjetodavne linije, problemima na koje se mladi žale, nasilju na internetu i drugim temma.

Majo, možete li mareći nešto o radu Plavog telefona u zadnjih nekoliko mjeseci, sa kojim problemima se mladi javljaju?

Od početka 2022. godine do danas, putem „Plavog telefona“ zaprimljeno je ukupno 12 523 poziva, 1 660 upita putem elektronskog savjetovanja, a važan podatak jeste i to da smo imali 24 prijave sumnji na nasilje.

Najčešći razlozi zbog kojih nam se djeca i mladi obraćaju jesu problemi sa mentalnim zdravljem, a najčešće teme o kojima razgovaraju jesu strah i anksioznost, depresivnost, usamljenost, suicidalne misli i samopovređivanje. Pored tema iz oblasti mentalnog zdravlja, česta tema razgovora jeste i nasilje i zlostavljanje, pri čemu je najzastupljenije fizičko i emocionalno nasilje kao i nasilje putem interneta. Takođe, mladi nam se javljaju i kako bi razgovarali o problemima u vezi sa školom/fakultetom, zatim o vršnjačkim odnosima, i temama kao što su partnerski odnosi i problemi sa prijateljima. Isto tako, često nam se obraćaju i kako bi razgovarali o porodičnim odnosima jer imaju poteškoća u komunikaciji sa roditeljima.

Da li je primjetan rast problema koji uzrok imaju u društvenim mrežama, ismijavanju i omalovažavanju mladih putem interneta. Koja je poruka mladima, kako da se nose u takvim situacijama?

Statistički podaci naše organizacije koje imamo na osnovu poziva koje zaprimamo putem savjetodavne linije govore da je u poslednje dvije godine došlo do porasta slučajeva nasilja putem interneta odnosno broj javljanja na ovu temu je 5 puta veći u odnosi na period prije dvije godine. Pored toga, od ukupnog broja svih prijava sumnji na nasilje koje smo zaprimili u poslednje dve godine, oko 28 % se odnosi na cybernasilje, što je značajno više u poređenju sa periodom prije dvije godine kada nismo imali nijednu prijavu u vezi sa cybernasiljem.

Svaki oblik nasilja može da ima ozbiljne posljedice po mentalno zdravlje mlade osobe i vjerujemo da nije lako nositi se sa uznemiravanjem kojem su izloženi. Ali, važno nam je da znaju da oni nisu krivi za to što im se dešava niti su na bilo koji način uzrokovali da ih bilo ko uznemirava ili maltretira. Takođe, važno je da znaju da postoji rješenje i da ne moraju sami da se nose sa nasiljem koje doživljavaju, da je u redu da potraže pomoć i podršku.

To svakako nije znak slabosti, već naprotiv, hrabrosti. Mogu potražiti pomoć neke njima bliske osobe u koju imaju povjerenja, pomoć stručne osobe ili se obratiti Plavom telefonu na besplatan broj 080 05 03 05 ili putem četa koji se nalazi na veb sajtu www.plavitelefon.ba.

Može li se uopšte pričati o uzrocima takvog ponašanja, zašto nam je nasilno ponašanje na internetu sve prihvatljivije. Ponašamo se kao da loše riječi koje su izgovorene u online svijetu ne postoje?

Nasilje koje se dešava putem interneta može da bude prihvatljivije jer osobi omogućava da ostane anonimna, te da govore i čine stvari koje ne bi radila u interakciji “licem u lice”, jer smatra da neće morati odgovarati za takva ponašanja na način na koji bi inače odgovarala da se nasilje dešava uživo. Takođe, komunikacija putem interneta je manje lična, ne čujemo glas osobe koju maltretiramo niti je vidimo što smanjuje stepen odgovornosti. Možemo reći da im sve to daje lažan osjećaj sigurnosti i moći te je puno lakše ismijavati, vrijeđati drugu osobu.

Pored navedenog, mladi često na društvenim mrežama mogu vidjeti komentare koji predstavljaju govor mržnje. Izloženost mladih ovakvim sadržajima dovodi do toga da se oni postepeno normalizuju i prihvataju kao sastavni dio interenta. Zbog toga mladi nemaju razvijen osjećaj da se radi o neprihvatljivom načinu komunikacije.

Da li smo kao društvo sve tolerantniji prema onome lošem, prema verbalnom nasilju, prema ismijavanju, dok ne razmišljamo kako sve to podnose drugi ljudi, kako se oni nose kad se suočavaju sa takvim ponašanjem?

Svi smo dio društva i podjednako smo odgovorni kakvo je ono danas. I što smo izloženiji nasilnim sadržajima postaćemo i tolerantniji na nasilna ponašanja. Zato je važno da svako od nas razmisli o posljedicama svoga ponašanja i kako ono može da djeluje na druge osobe. Prije nego što uputimo ružnu riječ nekome ili mu učinimo nešto loše, treba razmisliti o tome kako bi se ta osoba mogla osjećati u tom trenutku i kakve posljedice takvo ponašanje može da ima te da prihvatamo odgovornost za vlastiti život i postupke govori za Buku

Šta vi govorite mladima koji se javljaju sa ovakvim problemima, šta im savjetujete, kako da se oni nose sa tom težinom koja je na njihova mala pleća stavljena?

Savjetnici Plavog telefona su tu da saslušaju osobu koja nam se obrati, da joj pruže podršku, razumijevanje i da kroz razgovor zajedno sa njom pokušaju da osmisle rješenje koje bi bilo najadekvatnije za određenu situaciju ili problem. Svakoj osobi se pristupa individualno i u zavisnosti od uzrasta i problema zbog kojeg nam se osoba javila pružaju joj se različite informacije ili savjeti. Ono što nam je važno jeste da se osoba osjeća sigurno i slobodno u toku razgovora da sa nama podijeli ono što je muči. Takođe, savjetnici nisu tu da osobi govore kako treba da postupi u određenoj situaciji ili da za nju donosi odluke, dajemo joj određene prijedloge, ali na njoj je da odluči da li će taj prijedlog da prihvati.

U situacijama kada je dijete ili mlada osoba izložena nasilju na internetu predlažemo im da sačuvaju poruke prijetećeg ili uvredljivog sadržaja i da ne odgovaraju na njih te da profil osobe koja je nasilna prema njima blokiraju ili prijave policiji. Putem Plavog telefona postoji mogućnost da se anonimno prijavi nasilje koje doživljavaju te im i to predložimo kao opciju. Objasnimo im na koji način se prijava šalje i šta će se dešavati nakon toga.

Takođe, ispitujemo i socijalnu podršku koju osoba ima i provjeravamo da li postoji neka osoba u njihovom okruženju u koju imaju povjerenja i sa kojom bi mogli da razgovaraju o tome što im se dešava. To mogu biti roditelji/staratelji, nastavnici, učitelji, školski pedagozi/psiholozi, a u nekim situacijama predlažemo osobi i da se obrati stručnoj osobi (psihoterapeut ili psihijatar).

A kako da se roditelji ponašaju, oni koji imaju dijete koje je žrtva vršnjačkog nasilja, a kako oni čija djeca čine to nasilje?

Roditelji čije dijete doživljava nasilje trebalo bi da pruže podršku i razumijevanje svome djetetu, da razgovaraju sa njim o tome što doživljava, da ga saslušaju bez prekidanja i da mu ukažu na to da ono nije krivo za to što se dešava. Ne bi trebalo da zanemaruju to što se njihovom djetetu dešava ili da umanjuju problem govoreći „da će to proći“, „da su to samo dječija posla“, „da se ne obaziru na takvo ponašanje“ i slično. Takođe, roditelji mogu da se obrate i školi te razgovaraju sa nastavnicima, učiteljima ili stručnom službom škole i upoznaju ih sa nasiljem koje dijete trpi. A pored toga, nasilje može da se prijavi i nadležnim institucijama. U slučaju da je djetetu potrebna stručna pomoć, mogu se obratiti i psiholog, psihoterapeutu ili psihijatru.

S druge strane, ako je u pitanju roditelj čije dijete čini nasilje, isto tako mogu da razgovaraju sa djetetom i pokušaju mu objasniti posljedice nasilja na žrtvu, da budu prisutniji u djetetovim aktivnostima i razgovaraju sa njime o svemu. Takođe, važno je saznati šta izaziva kod djeteta takvo ponašanje jer se često dešava da su djeca koja čine nasilje i sama žrtve nasilja, da li od strane članova svoje porodice ili vršnjaka. Pored toga, dešava se i da su svjedoci nasilja između svojih roditelja/staratelja pa modeluju njihovo ponašanje i smatraju da je to adekvatan i normalan način iskazivanja ljutnje ili rješavanje sukoba. Roditelji, zajedno sa djetetom mogu i da potraže pomoć stručnjaka koji bi sa djetetom radio na promjeni ponašanja.

Šta u slučaju kad neko ima crne misle, koliko je važno da se obrate drugim osobama za pomoć?

Osobe koje razmišljaju o samoubistvu uglavnom žele da se riješe bola koji osjećaju, ali ne i cjelokupnog života. Važno je istaći da je samoubistvo konačno, a osjećanja i misli o tome privremeni ili povremeni, što znači da to što osoba trenutno osjeća, može da se promijeni. Život svakog pojedinca je sačinjen kako od prijatnih, tako i od neprijatnih osjećanja koja ponekad mogu da proizvedu patnju. Sasvim je u redu da nekada ne znamo kako da se nosimo sa osjećanjima i problemima, ali je važno da znamo da, ukoliko trenutno ne vidimo rješenje, ne znači da ono ne postoji i da je samoubistvo jedini izlaz. Veoma je važno da se u takvim situacijama obratimo stručnim osobama koje nam mogu pomoći da se lakše nosimo sa situacijom u kojoj se nalazimo i da pronađemo adekvatno rješenje.

Možete se obratiti Plavom telefonu na besplatan broj 080 05 03 05 ili putem četa koji se nalazi na veb sajtu www.plavitelefon.ba.