Mladić sa Downovim sindromom od prve plate donirao kurban
Benjamin Hadžić je simpatični mladić koji će uskoro napuniti 25 godina. Kaže da je sretan jer ga okružuju znani i neznani ljudi, dobri i loši, ali on vjeruje da ipak ima više onih dobrih jer je i sam takav.
Benjamin je vrijedan mladić, neko ko želi da radi i sebi osigura budućnost. Da bude svoj čovjek i ide naprijed. Da je teško, on to ne krije, ali kaže da svako ima svoje probleme i da nikome ne cvjetaju ruže. Ipak, Benjamin je u malo drugačijoj situaciji od ostalih mladića i djevojaka. On, nažalost, na sve mora čekati malo duže, mora se dodatno dokazivati da zna da radi i da je sposoban jer Benjamin ima Downov sindrom.
To što je završio srednju školu odličnim uspjehom i što je pun poleta krenuo na fakultet koji je, nažalost, morao napustiti zbog nakaradnih zakona i politike Zavoda za zapošljavanje KS-a, malo koga zanima. Osim Benjamina. I njegove porodice, piše Oslobođenje.
I dok većina njegovih vršnjaka ne zna šta će sa sobom od dosade, sve im je bezveze i ništa nije dovoljno cool, jer zaboga, sanjaju tene od 500 ili 600 KM, iPhone, bijesna kola…, Benjaminov san je bio da dobije posao. Čekao je na taj san šest godina i na kraju dočekao. Dobio je posao i zaradio prvu platu. I kad je taj san ostvario, nije mislio na sebe.
Želio je pomoći drugima, pa je tako dio plate uplatio drugarima iz Servis-centra Dajte nam šansu. Onda je rekao ocu Rašidu da želi da pomogne gladnima u Somaliji i da uplati kurban za njih. I to je i uradio.
– Najveći prijatelji su mi roditelji, a iznad svega dragi Bog. Završio sam za rasadničara, a zatim i za tehničara hortikulture u Srednjoj školi za okoliš i drvni dizajn, i to kroz četiri godine školovanja odličnim uspjehom. Kao tehničar hortikulture, pa i prije toga na godinu, a ukupno šest godina bio sam na Zavodu za zapošljavanje KS-a. Niko nije imao obzira prema meni, ali smo moj otac Rašid i ja poslali otvoreno pismo na kabinet premijera KS-a Edina Forte i onda su stvari krenule nabolje, priča Benjamin.
Njegov otac Rašid kaže da su nakon brojnih problema ipak uspjeli u misiji da Benjamin dobije prvi posao.
– Zahvaljujući premijeru KS-a Edinu Forti, dobio je aplikaciju – vaučer za zapošljavanje u struci. Tako je u KJKP Park zahvaljujući mudrim i pametnim ljudima dobio priliku za rad na javnim radovima u radnoj jedinici Rasadnici u Nedžarićima. I hvala im na tome od srca. U Rasadniku je upoznao divne ljude. Dobio je i prvu platu i on je vjerovatno među rijetkima s poteškoćama u razvoju koji ima tu privilegiju. Čim je dobio prvu platu, uplatio je dio sredstava Udruženju Dajte nam šansu, a ostatak od plate dao za kurban za gladni narod Somalije. Kao otac sam presretan, a hvala i Islamic Reliefu WW BiH u Sarajevu, divno su nas primili. To je bio veliki dan za nas. Ponosan sam na Benjamina. Ako moj Benjamin ima blagodati, onda želim da svako dijete ma gdje u svijetu ima te iste blagodati. U KJKP Park su prihvatili Benjamina na pravi način. Lijepo se socijalizirao i druži se sa njima, govori nam ponosni otac.
Prvi posao dobio je u KJKP Park
Ne krije da je bilo teških trenutaka, očaja i tuge, ali su, kako kaže, uvijek uspijevali izvući najbolje iz svake situacije.
– Da se ne lažemo, danas je premija doći do posla i svaki dan je sve teže. Ali roditelji djece s poteškoćama u razvoju su u posebnom iskušenju. Svi želimo svojoj djeci najbolje, crpimo snagu, tražimo rješenja, ali problem je kad vas okolina i društvo ne podržavaju i onda dođete do zida. Mi smo uspjeli i to je veliki iskorak, to može biti motiv drugim porodicama da se bore i da ne odustaju. Jer ne smiju odustati. Moj Benjamin je moj život, da njega nema, ja bih bio osoba s poteškoćama, ističe Rašid Hodžić.
Koliko je Benjaminu važno što je dobio priliku da dokaže da zna i želi da radi, svjedoči dnevnik u kojem piše svakodnevne dogodovštine s posla. Piše kako uređuje cvijeće i cvjetnjake, kako se druži s kolegama…
– Ja sam inače bio profesor i tu sam zaradio penziju. Sada je Benjamin moj jedini i najbolji učenik i student. Učimo zajedno i hrabro koračamo naprijed, rekao je Rašid Hodžić.
